Caimo, Eusebio (Caimus, Eusebius), biskup, pravnik, kroničar (Udine?, 1566. – Brtonigla, 19.X.1640.).

Potjecao je iz ugledne udinske obitelji. Otac mu je bio Jakov, pravnik, a majka Chiara del Merlo.

Diplomirao je pravo 1589. na sveučilištu u Padovi. Po povratku u Udine obnašao je razne dužnosti u gradskoj vlasti, istaknuvši se kao vrstan govornik.

Potom se okreće crkvenoj karijeri; 1612. postaje kanonikom, a 1614. služi mladu misu. Uskoro ga je, 21.X.1619., papa Pavao V. izabrao novigradskim biskupom. Nakon četveromjesečne provjere u Rimu za biskupa je imenovan 10.II.1620., a posvetio ga je 12.III. kardinal Benedetto Giustiniani. Prvu biskupsku propovijed u novigradskoj katedrali imao je 28.X.1620. Nosio je i naslov glavnoga patrijarhova vikara.

Među brojnim djelima napisao je kroniku Vacchetta o registro di memorie di cose notabili della famiglia e della città e di affari speciali scritto da Eusebio Caimo vescovo di Cittanova dal 1 ottobre 1610 a 9 agosto 1640, a o svojem je biskupovanju u Novigradu ostavio rukopis Libri del vescovado, u kojemu se nalazi mnoštvo podataka o prihodima i rashodima te općenito o upravljanju dijecezom.

Iz zdravstvenih je razloga tijekom cijele službe živio u Brtonigli, gdje je i umro. Pokopan u crkvi sv. Marije od Milosti (Beata Vergine delle Grazie) u Udinama, mjestu njegova služenja mlade mise.