Kalčić, Josip, svećenik, pisac, publicist (Milinki kraj Tinjana, 18.III.1935. – Pula, 28.II.2022.).

Bio je drugo od četvero djece Antuna i Paule rođ. Gašparini.

U Pazinu je maturirao u Sjemeništu 1955. te je upisao filozofsko-teološki studij u Rijeci, ali je tamošnja Visoka teološka škola odlukom vlasti zatvorena te je studij nastavio na Visokoj teološkoj školi u Pazinu (koju je istom otvorio tadašnji apostolski administrator Dragutin Nežić), gdje je i diplomirao.

Za đakona ga je zaredio D. Nežić u Pazinu 6.I.1958., a 30.III. iste godine podijelio mu je prezbiterat. Mladu misu slavio je u pulskoj katedrali 20.IV.1958. a tjedan dana kasnije preuzima službu u župama Sveti Matej i Sveti Ivanac nad Rašom. Nakon odsluženja vojnog roka u Leskovcu vraća se u te župe, gdje je ostao do 1968. kada je postavljen za župnika u Kringi i Muntrilju. U tim je župama ostao gotovo 30 godina, do 1997. Tada mu je povjerena župa sv. Martina u Svetom Lovreču Pazenatičkom i ona sv. Andrije apostola u susjednoj Gradini. U potonjoj je službovao do 2012., a u sutlovrečkoj do umirovljenja 2016. Tijekom dva desetljeća službovanja na Sutlovreštini (Lovreštini) svojim je zalaganjem doprinio obnovi crkvenih zdanja u Sv. Lovreču i Selini.

Uz pastoralni rad bavio se i pisanom riječi. U vjerskom informativno-kulturnom listu Ladonja imao je kolumnu na čakavskom dijalektu „Van piše barba Martin“ u kojoj je komentirao razne aktualnosti, a u mirovini donosio životne crtice iz svog minulog pastoralnog djelovanja, tada se potpisujući s „pre Anton“. Tijekom župnikovanja u Kringi i Muntrilju sam je redovito uređivao i objavljivao župni list Koruna i Štandar.

Osim hrvatskim služio se i talijanskim i francuskim jezikom, a govorio je i esperanto. Također je svim župama gdje je djelovao nastojao podignuti kvalitetu crkvenog pjevanja, osnovati zborove te vjernike, napose mlade, oduševiti za liturgijsku glazbu.

Godine 2020. sutlovrečka župa i pazinski nakladnik Josip Turčinović d.o.o. objavili su mu knjigu Crkve i crkvice Sutlovreštine i okolice u kojoj donosi detalje o nastanku, funkciji i posebnostima svake od 50-ak crkava i crkvica koje postoje ili su tijekom prošlosti postojale na Sutlovreštini, kao i podatke o titularima tih sakralnih zdanja. Knjiga je pouzdan doprinos razrješenju crkvene topografije Sutlovreštine i šire okolice te sumiranju crkvene arhitekture i umjetnosti u tom dijelu Istre.

Za doprinos zajednici dobio je 2016. nagradu Općine Sv. Lovreč.

U mirovini je živio u svećeničkom domu Betanija u Puli, a sahranjen je na pulskom groblju.