Pangerc, Josip, političar, narodnjak, glazbenik, skladatelj, zborovođa, kulturni pregalac, časnik, antifašist (Dolina, 3.I.1868. – Dolina, 6.VII.1925.).

Otac Jožef, veleposjednik i dolinski načelnik, majka Uršula rođ. Kočevar. Pučku školu završio je u rodnom mjestu, a na nagovor lokalnog župnika Jurja Jana roditelji su nadarenog dječaka poslali na školovanje u Ljubljanu, gdje je završio gimnaziju te orguljašku školu kod skladatelja i dirigenta Antona Foerstera (Förster). Nakon gimnazije školovanje je nastavio Trgovačkoj i pomorskoj akademiji u Trstu, gdje je i diplomirao.

Vrativši se iz Ljubljane u Dolinu 1883. kao 16-godišnjak svira orgulje u župnoj crkvi sv. Urha i vodi pjevanje narodnih pjesama. Inače, u mjestu je još 1878. utemeljeno Čitalačko i pjevačko društvo (Bralno in pevsko društvo) „Valentin Vodnik“ u okviru kojega je Pangerc 1883. okupio brojan pjevački zbor i vodio ga više od 40 godina, gotovo do smrti. Kao orguljaš i zborovođa priredio je više skladbi za zborsko pjevanje, a ogledao se i kao skladatelj autorskih pjesama. Više je godina bio i predsjednik Društva.

Radio je od 1886. kao općinski tajnik, bio je vijećnik Edinosti, a 1901. izabran je za dolinskog načelnika i na toj je dužnosti, uz reizbore, ostao do 1914. Tijekom njegovih načelničkih mandata i na njegov poticaj u Dolini je utemeljena štedionica i posujilnica (1907., kojoj je bio i predsjednik), kupališno i lječilišno društvo po Kneippovoj metodi hidroterapije (1908.), izgrađena nova velika škola (1908.), a izgrađene su i škole u Ricmanjima/Ricmanjama, Borštu, Boljuncu i Ospu. Godine 1908. izabran je u rukovodstvo Političkog društva za Hrvate i Slovence u Istri i iste godine za zastupnika u Istarskom saboru. Bio je dobar govornik, znao je poticati odlučnost i ustrajnost ljudi u djelovanju za narod.

Imao je niz društvenih angažmana, bio je predsjednik Oblasnog školskog vijeća za dolinsku općinu (od 1901.), osnivač i predsjednik Vinarske poljoprivredne zadruge u Dolini, član senata tršćanskog Porotnog suda, osnivač i predsjednik Školskog društva za Primorsku i dr. Bio je i član časničkog zbora pričuvnog bataljuna austrougarske Ratne mornarice.

U Prvom svjetskom ratu radio je u državnoj službi u Beču i Budimpešti, a zadesila ga je obiteljska tragedija - njegov sin Oskar nije se vratio s bojišta u Galiciji. Nakon rata, 1921. imenovan je vijećnikom u Izvanrednom kraljevskom oblasnom istarskom odboru, s hrvatskim predstavnicima Mirkom Vratovićem i Franom Matejčićem. Bio je i jedan od prvih antifašista koji su se bez straha javno suprotstavili novom talijanskom režimu. Fašisti su planirali i atentat na njega, ali nisu uspjeli.

Umro je nakon teške bolesti, a pred smrt posjetio ga je tršćansko-koparski biskup Alojzije (Luigi) Fogar s kojim je bio dobar poznanik. Pokopan o općinskom trošku, na velebnom pogrebu su uz brojne sumještane bili i istaknuti politički i društveni dužnosnici, a tršćanske su Novice objavile da je „umro čovjek koji je čitavog života - od ranih dana svoje mladosti do posljednjeg daha - žrtvovao sve svoje duševne i tjelesne snage za gospodarski, kulturni i politički napredak svoga naroda“.

U Pangerčevoj rodnoj kući njegov prapraunuk Marco Manin utemeljio je Srednjoeuropski institut za povijest i kulturu „Josip Pangerc“ te otvorio obiteljsku muzejsku zbirku, a 2015. objavio je biografsku knjigu Josip Pangerc. Plemeniti slovenski rodoljub. Godinu ranije, u ožujku 2014., Pangerčevim je imenom nazvana slovenska višestupanjska škola u Dolini.