Svetište Gospe od Milosti nalazi se na izlazu iz Pule prema Labinu. Smatra se najpoznatijim svetištem južne Istre. Prvi sakralni objekt na tom mjestu je vjerojatno izgrađen između 5. i 8. stoljeća, no nema čvrste potpore u vrelima.

U srednjem vijeku je podignuta crkva Majke Božje od Milosti koja se spominje prvi put 1470. godine, a srušena je sredinom 19. stoljeća. Današnja crkva je izgrađena 1885. godine, i sve do Drugog svjetskog rata je bila vrlo popularna među pučanstvom. Status svetišta dobiva nakon čuda koje se dogodilo 1848. godine. Tada je mještanka Maria Magno, teško bolesna, ležeći nepokretno u krevetu 11 mjeseci, zamolila obitelj da je odvedu u Crkvu Gospe od Milosti u Šijanu. Kako službena medicina nije dala nikakav rezultat, ispunili su joj želju, odvevši je na zaprežnim kolima na odredište. Kad je ušla u crkvu, poželjela se ispovijediti, a svetu misu je služio mons. Giacomo Daris. Marija je ušavši u crkvu osjetila trnce u nogama, a nakon nekog vremena je ustala i zamolila pratnju da joj pomognu doći do oltara. Nakon dugotrajne molitve, sama se uspjela vratiti na mjesto na kojem je sjedila, na što su prisutni ostali začuđeni. Nakon nekoliko sati molitve, sama je izašla iz crkve, te je odvežena kući, gdje se sama popela uz stepenice u stan. Nakon toga je potpuno ozdravila. To je prepoznato kao čudo koje je učinila Gospa, i župa počinje dobivati veliki broj sljedbenika. Na koncu je 1885. godine podignuta nova ljepša zgrada koja ima današnji oblik.