Dopolavoro (Opera Nazionale Dopolavoro; tal. dopo lavoro: nakon rada), fašistička organizacija koja se bavila ustrojem slobodnoga vremena radnika, osnovana 1.V.1925.

Cilj organizacije bio je unaprijediti slobodno vrijeme najširih slojeva (organiziranjem masovnih izleta i dr. aktivnosti) te ih time uvjeriti u djelotvornost državne socijalne politike, ali ih i na taj način podvrgnuti fašističkom političkom nadzoru.

U Istri je Dopolavoro imao zadaću kontrole radnika radi borbe »za nacionalno smirivanje granične zone«, što je bio izgovor za odvajanje radnika od komunističkog pokreta. U siječnju 1929. u Istri je djelovalo samo 16 sekcija, s oko 2.000 članova, uglavnom u većim mjestima. Taj se broj naglo povećao potkraj 1929. i na početku 1930., nakon donošenja dekreta od 20.IV.1929., po kojem se mogla konfiscirati imovina nelojalnih političkih organizacija. Tako je 22.V. konfiscirana imovina socijalističke udruge Camera del Lavoro u Puli pripala pokrajinskomu Dopolavoru. Godine 1936. Dopolavoro je imao 14.200 upisanih članova, od kojih više od polovice nije bilo aktivno.

Njegova najviša institucija u Pokrajini Istri bio je Pokrajinski direktorij. Funkciju predsjednika u pravilu je uvijek obnašao federalni tajnik fašističke stranke za Istru. Članovi Direktorija po funkciji bili su glavni tajnici pokrajinskih sindikata, predstavnica ženskog fašija te glavni tajnik Ureda pokrajinske fašističke sindikalne konfederacije. Dopolavoro je pod svoju kontrolu tijekom vremena postupno preuzimao sve sportske, kulturne, obrazovne i odgojne organizacije i ustanove koje su se bavile slobodnim vremenom stanovništva. Time je sav kulturni, i sportski život istarskog puka bio pod kontrolom stranke. Dopolavoro se u Istri financirao uglavnom iz sindikalnih blagajni, a ponešto je stizalo iz središnjice u Rimu.