Clemente, Aldo, socijalni aktivist i dužnosnik (Trst, 21.X.1920. - Rim, 12./13.XI.2014.).

Cijeli djelatni vijek posvetio je zbrinjavanju poratnih izbjeglica, ezula, iz Istre, Rijeke i Dalmacije u Italiju, nakon pripajanja tih krajeva Jugoslaviji. Odmah poslije Drugog svjetskog rata bio je u Trstu regionalni tajnik udruge za ratnu siročad (Orfani di guerra), a 1947. odlazi u Rim gdje je do 1949. tajnik Nacionalnog odbora za talijanske izbjeglice, potom, sve do 1979. glavni tajnik ustanove za pomoć julijskim (iz Julijske Venecije/Julijske krajine, regije u koju je bila za vrijeme Italije uključena i Istra) i dalmatinskim izbjeglicama (Opera per l'Assistenza ai Profughi Giuliani e Dalmati, kasnije Ente nazionale per lavoratori rimpatriati e profughi), osnovane radi zaštite i razvoja zajednica istarskih, riječkih i dalmatinskih iseljenika. Svojom višedesetljetnom aktivnošću bitno je doprinio njihovom zapošljavanju i stambenom zbrinjavanju pomažući i posredujući u nalaženju radnih mjesta za 60-ak tisuća izbjeglica, otvaranju oko 1.160 obrtničkih i poduzetničkih tvrtki te izgradnji više od 7.700 stanova, najviše u Rimu, Trstu i okolici te Gorici. Bio je 1965.-2001. i međunarodni tajnik udruženja za proučavanje svjetskog problema izbjeglica, savjetodavnog tijela Ujedinjenih naroda i Vijeća Europe.

Za svoje zasluge odlikovan je titulom viteza Velikog križa Republike Italije i komendatora Malteškog reda, dobitnik je međunarodnog priznanja Nansen Ring za pomoć izbjeglicama, a rodni grad dodijelio mu je 2009. svoju najvišu nagradu Sigillo trecentesco.