Blažević, Eligio (Liđo), nogometaš, boćar i nogometni trener (Vabriga, 17.IV.1946. – Poreč, 26.VI.2001.).

Sin Antona - Tonija i Margerite rođ. Makin.

Istodobno s polaskom u osnovnu školu započeo je i njegov nogometni put u porečkom Nogometnom klubu (NK) Jadran. Već s petnaest godina standardni je prvotimac. Na godišnjoj skupštini kluba, održanoj 6.II.1964., izabran je za predstavnika igrača u novom upravnom odboru, u koji ulazi kao najmlađi član s nepunih 18 godina.

U proljetnom dijelu natjecateljske sezone 1970./71. igrao je za NK Rovinj u Drugoj saveznoj ligi Jugoslavije – skupini Zapad. Kao kapetan predvodio je momčad u Republičkoj ligi 1977./78., što je bio najveći uspjeh kluba u njegovoj tridesetogodišnjoj povijesti. Od aktivnoga igranja oprostio se 1978. u Poreču na jubilarnom desetom turniru Zimski kup Porečke rivijere u susretu s beogradskom Crvenom zvezdom.

Do danas je ostao igrač s najdužim seniorskim stažem u Jadranu i jedan od najboljih nogometaša koje je Poreština ikada imala. U nogometu se zadržao do sredine 1990-ih, prvotno kao trener mlađih dobnih kategorija i član veteranske momčadi Jadrana, a zatim i trener seniorskoga uzrasta. Bio je i trener prve momčadi i u nogometnim klubovima Višnjan i Istra iz Tara.

Natjecateljske sezone 1995./96. obnašao je funkciju direktora kluba u porečkom Jadranu koji je tada nastupao u Drugoj hrvatskoj ligi – zapad.

Završetkom nogometne karijere okrenuo se boćanju, u kojem se također istaknuo i ostvario niz izvrsnih postignuća. Godine 1991. biva jedan od suosnivača Boćarskog kluba (BK) Istra Poreč, kada se boćarska sekcija odvaja od dotada zajedničkoga Boćarsko-kuglačkoga kluba Istra. Svojim rezultatima pridonio je da se BK Istra Poreč uzdigne od regionalnoga ranga natjecanja do Prve savezne lige tadašnje Jugoslavije. Sudjelovanje u Prvoj saveznoj ligi Jugoslavije 1990. i kasnije u novoformiranoj I. Hrvatskoj boćarskoj ligi – zapad 1991., predstavljalo je najveći momčadski uspjeh porečkih boćara u dotadašnjoj klupskoj povijesti. Najbolji osobni rezultat mu je osvojeno treće mjesto u parovima (sa Zdenkom Androšićem i Renatom Velenikom) na prvenstvu Hrvatske održanom u boćarskoj dvorani Sportsko-rekreacijskog centra Veli Jože u Poreču 1995.

Od 1999. do iznenadne smrti nastupao je za BK Santa Domenica iz Labinci, u kojem je bio nositelj igre i kročio prema ulasku u Drugu boćarsku ligu.

Dobitnik je zlatne plakete NK Jadran za aktivnoga igrača koji je naročito doprinio uspjehu kluba na natjecateljskom i organizacijskom planu (1978.) te priznanja u povodu obilježavanja 45 godina kluba (1993.), plakete BK Istra za višegodišnji samoprijegoran rad i velik doprinos u promicanju kluba (1998.).

BK Istra Poreč u spomen na Blaževića i drugog preminulog člana kluba Renata Velenika od 2011. održava boćarski turnir u parovima Memorijal Blažević – Velenik.