Talijanski katolički pokret u Istri

Talijanski katolički pokret u Istri, dio katoličkoga gibanja među istarskim talijanskim katolicima potkraj austrijske i za talijanske vlasti u Istri.

U austrijskom razdoblju na formiranje Pokreta i njegovo idejno usmjerenje djelovala je činjenica što je Papinska Država bila glavni protivnik ujedinjenja Italije, a to je kod dijela katolika stvorilo apatiju, a kod dijela animozitet prema Crkvi. Nakon prve »obrambene« faze, u kojoj je trebalo probuditi katolike i učiniti ih braniteljima vjere, Crkve i papinstva, slijedi druga »ofenzivna« faza u kojoj ih se pokušavalo uključiti u rješavanje nacionalnog i socijalnog pitanja.

Na zbivanja u istarskom katolicizmu posebno su utjecali događaji među tršćanskim katolicima. Pokretanje katoličkog tjednika L’Amico u Trstu 1895. označava početak Talijanskoga katoličkoga pokreta u Istri (TKPI), jer je list imao izravan utjecaj na talijanske katolike u Istri. Povezivanje vjerskog i nacionalnog dogodilo se u svećeničkom udruženju Comitato San Nazario e Giusto (Odbor svetog Nazarija i Justa), osnovanom u Trstu 1897. Odbor je trebao pomagati školovanju svećeničkih kandidata talijanske nacionalnosti koji su boravili u koparskome sjemeništu. Članovi Odbora bili su najvećim dijelom svećenici iz sjeverozapadne Istre. Unutar TKPI razlikujemo dvije struje: nacionalnu i socijalnu. Prva, okupljena oko L’Amica, primarnim zadatkom tal. katolika u javnom životu smatra zauzimanje za talijanske nacionalne interese. Druga grupa, okupljena oko lista L’Avvenire smatrala je da naglasak treba staviti na gospodarsko-soc. zauzimanje katolika. U kritici kapitalizma L’Avvenire nastupa s pozicija socijalne pravde, a ne pružanja milostinje, što je bila novost u tršćanskom katolicizmu. Godine 1906., osnivanjem Federazione Triestina Istriana (Tršćansko-istarski savez), L’Avvenire težište svoga rada prebacuje u Istru. Zbog osjetljivosti nacionalnog pitanja u Istri i nastojanja da sama ne pridonosi hrvatsko-talijanskim sukobima, crkvena je hijerarhija prednost davala orijentaciji socijalne grupe. Katolička nastojanja na gospodarsko-socijalnom planu talijanski liberalni krugovi tumače kao pokušaje »novih otkupitelja« da uz pomoć neukih masa osvoje vlast. Neuspjeh kršćanskih socijalista na izborima za Carevinsko vijeće 1907. dovodi do jačeg isticanja nacionalnoga u TKPI. Na kongresu Federazione Triestina Istriana u Strunjanu javnosti je poslan apel u kojem se ističe potreba zdravoga nacionalizma radi obrane talijanskog jezika i talijanske kulture. Kako su talijanski istarski liberali nacionalno pitanje smatrali svojim monopolom, do izborne suradnje 1914. po uzoru na Gentilionijev sporazum u Italiji nije došlo.

U međuraću, razdoblju talijanske vlasti u Istri, TKPI se odvijao unutar Katoličke akcije (KA, Azione Cattolica) promovirane enciklikom pape Pija XI. Ubi arcano Dei. Od tada se svi javni nastupi katolika odvijaju pod vodstvom episkopata. Organizacije KA, s ograncima za kat. mladež i muževe djeluju u većinskim talijanskim župama. Odlučujuću ulogu u osnivanju ogranaka KA imaju župnici. Uz vjersku funkciju KA je ponekad bila i sredstvo talijanizacije. Žene su se okupljale u pobožnoj organizaciji Figlie di Maria (Kćeri Marijine), a njihov je rad više bio okrenut prema molitvi i meditaciji nego prema društvenoj akciji. Nakon 1945. bilo kakav oblik organiziranja i nastupanja katolika izvan sakralnoga prostora bio je zabranjen.

Komentari

    Trenutno nema objavljenih komentara.

Ostavi komentar

* Slanjem komentara prihvaćate Pravila obrade Vaših osobnih podataka (e-mail i IP adresa). cancel reply


Literatura

G. Valdevit, Chiesa e lotta nazionali: il caso di Trieste (1850–1918), Udine 1979; S. Trogrlić, Katolički pokret u Istri 1895–1914, Zagreb 2000.