Kremeni pijesak

Kremeni pijesak (saldam; tal. saldame), nemetalna mineralna sirovina sedimentnoga podrijetla, silicijev dioksid (SiO2). Upotrebljava se u proizvodnji stakla, abraziva i sl. Naslage kremenoga pijeska vezane su za mlađi dio vapnenih naslaga, razvijenih u području bujskoga krša i juž. Istre od Pule do Žminja.

Javlja se u obliku vezanoga (60–65%) ili finogranuliranoga, nevezanoga kremenoga pješčenjaka (35–40%). U Istri se iskorištavao u rim. doba za proizvodnju stakla, a i mlet. staklarska industrija u Muranu dijelom se temeljila na istar. kremenom pijesku. Naslage kremenoga pijeska utvrdio je 1774. A. Fortis, a potvrdili su ih Haidinger i Morlot 1848. Nakon II.svj. rata. istraživali su ga A. Takšić, A. Polšak, B. Crnković, Đ. Benček, S. Marković, I. Galović i dr. Podinu sedimenata kremenoga pijeska čine brečasti vapnenci cementirani kalcitom i autigenim kremenom. Rudno tijelo oblikovano je u sloj, kojega zap. granica izlazi na površinu izdancima u smjeru sjever–jug. Nagib naslaga pada prema istoku. Kremeni sediment nije kompaktan i stalnoga kem. sastava. Nevezani sediment vrlo je sipak i fino granuliran, bez primjesa teških metala i željeznog oksida, s minimalnim sadržajem kalcijeva karbonata (CaCO3), katkad i manje od 1%. Onečišćenja se javljaju kao željezni oksidi (Fe2O3) u obliku minerala hematita ili limonita, izraženija su u nevezanom sedimentu (0,06% do 0,15%) nego u kremenom pješčenjaku (0,005%). Mogu se javiti u obliku tankoga filma ili skrame oko kristala kremena, kao vezivo kristala kremena u sitnije ili krupnije agregate, kristalizirane u nepravilnim mikropukotinama po kremenim kristalima, kao fini prašak po zonama rasta kristala. To je posljedica izlučivanja Fe2O3 iz površinskih voda, a javlja se bliže površini rudnoga tijela, u blizini rasjednih zona, špilja ili prirodnih ruševina. Krovinu sedimentnih naslaga kremenoga pijeska čine pločasti vapnenci.

Rezerve kremenoga pijeska u Istri prelaze 100 mil. tona Istraživanjem 1970. na odobrenim ekploatacijskim poljima Loborika–Vodnjan i Foli–Butkovići utvrđeno je 25 mil. tona bilančnih rezervi kremenoga pijeska A, B i C1 kategorije. Na istraženim prostorima Šaulaga–Buran, odn. Šaulaga–jug (1971–96) utvrđeno je 2,5mil. t, a prosječni sadržaj sedimenta sadržava 84% SiO2, oko 15% CaCO3 te oko 1,2% Al2O3i 0,1% Fe2O3. Suvremena eksploatacija kremenoga pijeska počela je osnivanjem poduzeća Istarski rudnici nemetala 1948. Obavljala se jamskim načinom, a samo na području Režanci površinskim kopom. Postupno je uveden otkop komorno-stubnom otkopnom metodom, uz primjenu pokretljive jamske mehanizacije. Separacijska preradba i oplemenjivanje na položaju Monte Šerpo kraj Pule odvijala se u više faza: usitnjavanje (drobljenje u primarnom i sekundarnom krugu), mljevenje i klasiranje u zatvorenom krugu (mokri postupak), odmuljivanje (hidrociloni), magnetska separacija (kružni separator visokoga magn. intenziteta), zatim flotacija, klasiranje, dehidracija i filtriranje, te sušenje i klasiranje u suhom postupku. Time se dobivala visokokvalitetna kremena frakcija veličine čestica do 300μ, sa sadržajem jalove komponente CaCO3 od samo 0,3 do 1%, dok je sadržaj štetnoga Fe2O3 sveden na manje od 0,015%. Proizvodi separacije Monte Šerpo do 1993. koristili su se u proizvodnji stakla, kristala, keramike i emajla, u kemijskoj industriji, ind. deterdženata, proizvodnji specijalnih guma, akumulatora i u elektronskoj industriji, ind. pesticida i građev. materijala. Kada je 1993. tvrtka Ytong Croatia d. d. Pula preuzela Mikrosil, nastavljena je samo proizvodnja sirovine za plinobeton uvođenjem pokretnoga postrojenja za preradbu tzv. skraćenim postupkom na lokaciji rudnika Pinezići, koji je zatvoren potkraj 2000. Time je u Istri prestala eksploatacija i preradba kremenoga pijeska.

Komentari

    Trenutno nema objavljenih komentara.

Ostavi komentar

* Slanjem komentara prihvaćate Pravila obrade Vaših osobnih podataka (e-mail i IP adresa). cancel reply


Slučajna natuknica

Sočerga