Sv. Marija na Placu u Gračišću, (snimio Vladimir Bugarin)

crkva sv. Marije na Placu u Gračišću

Crkva sv. Marije na Placu u Gračišću podignuta je 1425., a sagradio ju je majstor Dento po narudžbi Petra Beračića.

Smještena je u središtu ljevkastog trga pa i sama definira prostor tog dijela mjesta. Fra Grgur, pićanski biskup posvetio je ovu građevinu 5.VIII.1425., o čemu svjedoči natpis na latinskom jeziku uzidan iznad prozora na pročelju crkve. Tekst na latinskom: ANNO DOMINI MCCCCXXV / DIE V AUGUSTI CONSECRATA / EST HAEC ECCLESIA SANCTAE MARIAE VIRGINIS PER DOMINUM GREGORIUM / EPISCOPUM PETTENENSEM EST PETRUS FUNDATOR / BERACICZ DENTOQUE OPERIS FACTOR. U prijevodu: Ljeta gospodnjeg 1425., 5. dana kolovoza, posvećena je ova crkva sv. Marije Djevice po gospodinu Grguru, biskupu pićanskom. Petar Beračić je utemeljitelj, Dento graditelj.

Crkva je u tlocrtu izdužena, pravokutnog oblika i bez apside, široka je 5,95 m, duga 7,65 m te nadsvođena šiljasto-bačvastim svodom. Građena je od fino obrađenih velikih kamenih blokova sivog gračaškog kamena. Masivna kamena klupa teče oko vanjskih zidova ove crkve dok zidovi služe kao naslon. Istočno i zapadno pročelje crkve čini uski, skošeni kameni vijenac koji vrši ulogu strehe. Bočni zidovi građevine završavaju izraženom horizontalnom strehom od kamenih ploča, a skošeni vijenac podržavaju kamene konzole, po osam sa svake strane. Pročelje crkve krasi lopica i preslica s oknom za jedno zvono. Na čeonom zidu ulaz je u crkvu te po jedan pravokutni prozor, dok je na bočnim zidovima po jedan prozor sa šiljastim lukom. Istočni zid građevine ima jedan pravokutni prozor neposredno iznad menze prvotnog oltara.

Lopica (trijem ili loža) crkve ima troslivni krov pokriven crijepom kanalicom dok je strop lopice u doba baroka dobio kasetirani tabulatum. Trijem crkve nosi osam stupova, po dva središnja stupa jednaki su dok su kutni stupovi deblji i drukčije oblikovani. Sama lopica dograđena je u XVII. st. kada je očito unutarnji prostor crkve postao pretijesan. Na jednom od stupova uklesana je godina 1633. Na prvom, svježem sloju žbuke nepoznati autor upisao je na hrvatskom jeziku, latiničkim gotičkim slovima podrugljiv tekst na račun jedne žene iz Gračišća: „Stara baba Wchossa“. Posvetni križevi također su oslikani na tom djelu žbuke.

Crkva je oslikana freskama u internacionalnom gotičkom stilu odmah nakon gradnje 1425. Istočni zid prikazuje Poklonstvo triju kraljeva, sjeverni sv. Petra i još jednog apostola. Na južnom je zidu Navještenje (u sinopiji), a na zapadnom trgovački brod iz XV. st. (vjerojatno nečiji zavjet).

Zanimljiv je podatak vezan uz rituale koji su se u davnini događali oko crkvice. Žene iz Gračišća i okolice zavjetovale su se te u noći na Svetu Mariju Veliku prije zore na koljenima prolazile kroz lođu ispred ulaza u crkvu. Taj ritual trajao je do otprilike 1930., a svrha nije poznata. Druga zanimljivost vezana je za čavle koji su zabijani u fuge između kamenih blokova. Po vjerovanjima, žena koja je zabila nekoliko čavala u fuge zida crkve mogla je izliječiti nerodnost. Stoga najčešće i nalazimo naziv „čavli nerotkinja“. Brojni čavli vidljivi su i danas na zidnom plaštu crkve, često zabijani i golim rukama. Čavli su kovačke izrade što ukazuje da su zabijani u davnoj prošlosti i sve do svršetka XIX. st.

Slike


Komentari

    Trenutno nema objavljenih komentara.

Ostavi komentar

* Slanjem komentara prihvaćate Pravila obrade Vaših osobnih podataka (e-mail i IP adresa). cancel reply


Literatura

Cornelio Budinich, „Spitzbogige Bauwerke in Istrien und den angrenzenden Gebieten“, Jahrbuch des kunsthistorischen Institutes der K. K. Zentral-Kommission für Denkmalpflege, 10, 1916., 23-26; Branko Fučić, „Petar Beračić, »fundator« u Gračišću“, Bulletin Odjela VII. za likovne umjetnosti JAZU, VIII, 1, 1960., 8-11; Josip Šiklić, „Crkve u Gračišću“, Gračaški zbornik, ur. Josip Šiklić, Pazin 2002., 170-171.; Josip Milićević, „Liječenje na Gračašćini vjerom i praznovjerjem“, isto, 210.