Fortunat (lat. Fortunatus), biskup i patrijarh (Trst, sredina VIII. st. - Moyenmoutier, Francuska, ? 824). Bio je patrijarh u bizantskom Gradu i metropolit istarske Crkve (803-824). U to je vrijeme bio naklonjen frankofilskoj politici te je 803. pobjegao Karlu Velikomu, koji je crkvi u Gradu dodijelio određene povlastice. 

Sudjelovao je na Rižanskoj skupštini 804. Bio je biskupom u Puli (806-810). Njegov povratak u Grado obilježila je živa graditeljska djelatnost. Aachenskim mirom 812. njegovo je metropolitansko područje razdijeljeno između bizantske lagune Venecije i Istre pod franačkom upravom. To je uzrokovalo promjenu njegovih profranačkih stajališta, te je podupro pokret Ljudevita Posavskoga protiv franačkoga vrhovništva. Stoga je 821. morao pobjeći, i to preko Zadra u Carigrad. Odatle je 824. u pratnji grčkoga poslanstva došao na dvor Ludovika Pobožnoga. Pretpostavlja se da je tada imenovan opatom-biskupom samostana u Moyenmoutieru.