Otok Lošinj, panoramski snimak Malog Lošinja sa Srakanama, Unijama i Osorčicom u pozadini, (snimio Vladimir Bugarin), 2009.

Lošinj

Lošinj, otok u zapadnoj kvarnerskoj otočnoj skupini; 74,66 km2, Primorsko-goranska županija.

Upravno središte otoka je Mali Lošinj (5.990 stanovnika, 2011.), najveće otočno naselje u Hrvatskoj. Ostala su naselja Veli Lošinj (891 st.), Nerezine (362), Ćunski (164) i Sveti Jakov (77). Na otoku živi 7.484 stanovnika (100 st./km2). Otok je dug 31 km, a njegova širina iznosi od 4,8 km do samo nekoliko desetaka metara. Sastoji se od dvaju većih dijelova. Sjeverni je dio otoka viši, njime se u meridionalnom smjeru pruža planinski masiv Osorčica (Televrin, 588 m nadmorske visine, i Sv. Nikola, 557 m nadmorske visine); slabije je razveden; prevladavaju submediteranske vrste listopadnoga drveća. Južni je dio otoka niži, pruža se u smjeru sjeverozapad-jugoistok, ima razvedeniju obalu; prevladava zimzelena mediteranska vegetacija te je gušće naseljen. Duljina obale iznosi 112,2 km. Lošinj i Cres bili su nekoć jedinstven otok; razdvojeni su umjetnim kanalom, prokopanim kraj Osora. Antički naziv Apsyrtides, koji se upotrebljavao za oba otoka, zadržao se do XVIII. st.

Lošinj je nastanjen od prapovijesno doba. Najpoznatiji paleolitički i neolitički lokalitet je pećina Vela jama (smještena na zapadnim obroncima Osorčice). Iz brončanog i željeznog doba potječu mnoga gradinska naselja i tumuli (prapovijesni grobovi). Tijekom I. tisućljeća pr. Kr. na otoku su živjeli Liburni, a potom su njime zavladali Rimljani. Iz rimskoga su razdoblja ostatci rimskih ladanjskih vila i pojedinačni grobovi, a jedino veće središte koje je imalo status municipija bio je Apsoros (Osor). Prvi pouzdani podatci o naseljavanju Lošinja potječu iz XIII. st. Tada je otok naselila veća skupina stanovnika iz unutrašnjosti Hrvatske; najprije su osnovali Velo Selo, a zatim i Malo Selo (Veli i Mali Lošinj). Prvi stanovnici Lošinja bavili su se stočarstvom, a manje poljodjelstvom. S povećanjem broja stanovnika i opadanjem moći Osora potkraj XVI.st. sve se više okretalo ribarstvu, pomorstvu i brodogradnji.

Venecija je mnogim propisima kočila snažniji razvoj ribarstva i pomorstva. Tek s dolaskom austrijskih vlasti mnoga su ograničenja ukinuta, a Lošinj doživljava najveći gospodarski uspon. Mali i Veli Lošinj postaju snažnim pomorskim središtima na istočnom Jadranu. Potkraj XIX. st. zbog razvoja parobrodarstva brodarstvo i brodogradnja doživljavaju veliku krizu, iz koje Lošinj izlazi zahvaljujući sve jačem razvoju turizma. Grade se vile pomorskih kapetana i časnika (uvala Čikat, Veli Lošinj) te niču prvi hoteli. U početku se razvija uglavnom zimski i zdravstveni turizam (1892. Veli i Mali Lošinj proglašeni su klimatskim lječilištima), a od 1905. počinje se razvijati i ljetni turizam. Između dvaju svjetskih ratova otok je bio odsječen od svojega prirodnoga zaleđa pa je izgubio znatan dio posjetitelja.

Nakon II. svjeetskog rata broj stanovnika osjetno je smanjen, a 1953. taj je pad zaustavljen. Poslijeratno razdoblje obilježeno je razvojem turizma, brodogradnje i brodarstva. U početku se grade radnička odmarališta i obnavlja klimatsko lječilište u Velom Lošinju. Gospodarskom razvoju otoka pridonijeli su izgradnja vodovoda iz Vranskoga jezera, priključenje na električnu mrežu s kopna te poboljšanje prometnih veza s kopnom. Gradi se nekoliko velikih hotela. Godine 1950. započelo je raditi Brodogradilište Lošinj u Malom Lošinju, a 1958. osnovano je brodarsko poduzeće Lošinjska plovidba. Godine 1973. brodogradilište je spojeno s Lošinjskom plovidbom, koja uz turizam postaje glavna pokretačka snaga gospodarstva. U okviru poduzeća djeluju marina za jahte i posebni odjel za turizam. Na otoku se nalazi zračna luka za manje zrakoplove.

Komentari

    Trenutno nema objavljenih komentara.

Ostavi komentar

* Slanjem komentara prihvaćate Pravila obrade Vaših osobnih podataka (e-mail i IP adresa). cancel reply


Literatura

Nikola Stražičić, Cresko-lošinjska otočna skupina, Otočki ljetopis Cres-Lošinj, 1975., 2; Jasminka Ćus Rukonić, Arheološka topografija otoka Cresa i Lošinja, Izdanja HAD-a, 1982., 7; Branko Kojić, Pregled povijesti pomorstva na otoku Lošinju, Otočki ljetopis Cres-Lošinj, 1980., 3.

Slučajna natuknica

Vanganel