Bernetich, Rodolfo, komunistički aktivist, žrtva staljinističkih čistki (Marezige kraj Kopra, 18.VIII.1897. – gulag u Kazahstanu, SSSR, 25.XI.1937.).

U Komunističku partiju Italije (KPI, Partito Comunista d'Italia, PCI) bio je učlanjen od 1921. Zbog komunističke aktivnosti talijanske su ga vlasti uhitile 6.XII.1926. i osuđen je na pet godina te poslan u zatvor za političke zatvorenike na otoku Ustica. Kazna mu je 21.XII.1927. preinačena u opomenu, pa je pušten, a u srpnju 1929. tajno emigrira iz Italije u Francusku gdje se priključuje tamošnjoj komunističkoj partiji.

U Sovjetski Savez stigao je 1931. kao politički emigrant te živio u Moskvi i radio kao fasader. Uhićen je 1935., u Staljinovim "čistkama" nakon ubojstva Sergeja Kirova (u prosincu 1934.), pod optužbom da je član kontrarevolucionarne trockističke organizacije. Suđeno mu je zajedno s još nekolicinom uhićenih zemljaka, komunista i anarhista (Giovanni Bellusich iz Rovinja, Ezio Biondini, Luigi Calligaris, Otello Gaggi, Gino Martelli), a "specijalni sud" NKVD-a (Staljinove tajne policije) osudio ga je 4.III.1935. na tri godine zatvora. Upućen je u logor u Kazahstanu, gdje je 11.X.1937. ponovo uhićen i pod istom optužbom NKVD-ova trojka Aktjubinske oblasti osudila ga je na smrt.

Rehabilitiran je u SSSR-u, odlukom Vrhovnog vojnog suda, 31.VII.1956. kao jedna od nebrojenih žrtava Staljinovih čistki.