Nagl, Franz Xaver (hrv. Franjo Ksaver, slov. Frančišek Ksaverij, tal. Francesco Saverio), (nad)biskup i kardinal (Beč, 26.XI.1855. – Beč, 4.II.1913.).

Pohađao je sjemenište u Kremsu i Sankt Pöltenu. Zaređen je 1878. te je službovao kao kapelan u teutonskom zavodu Santa Maria dell'Anima (skraćeno Anima) u Rimu. Nastavio je školovanje i 1883. doktorirao teologiju na Sveučilištu u Beču te predavao u Animi, a kasnije je bio i njezin rektor.

Nakon smrti Andrije Šterka papa Lav XIII. imenovao ga je 9.VI.1902. za biskupa Tršćansko-koparske biskupije (posvećen 15.VI.1902.). Uz njemački jezik vladao je i talijanskim, ali slabije slovenskim i hrvatskim pa si je za tajnika uzeo Josipa Ujčića, kasnijeg beogradskog nadbiskupa.

I Naglovo biskupovanje, poput Šterkovog, bilo je obilježeno stalnim nacionalnim trvenjima između Talijana s jedne, a Slovenaca i Hrvata s druge strane. Zauzimao se za svećenstvo, katehezu, jačanje zajedništva te društveni i gospodarski angažman katolika. O njegovom odnosu prema slavenskom dijelu pastve postoje različite ocjene, od razmjerno pozitivnih do vrlo negativnih jer je već početkom mandata, 1903., proglasio da u njegovoj dijecezi nema povlastica za bogoslužje na staroslavenskom (glagoljaško bogoslužje). To je ponovo rasplamsalo pobunu vjernika-Slovenaca, posebice u Ricmanjima/Ricmanjama u općini Dolina, pa je čak smijenio tamošnjeg kapelana Antona Požara. Naposljetku je 1909. poslanicom ukinuo staroslavensku liturgiju u Tršćansko-koparskoj biskupiji, što je posebno pogodilo slavenski, uglavnom slovenski, katolički živalj na Krasu te pripomoglo njegovom odnarođivanju.

Stolicu tršćansko-koparskog biskupa napustio je početkom 1910. kada je imenovan naslovnim nadbiskupom Tira i nadbiskupom koadjutorom Beča. Na čelo Bečke nadbiskupije papa Pio X. postavio ga je 5.VIII.1911., a 27.XI.1911. imenovan je kardinalom. Car Franjo Josip imenovao ga je u Gornji dom parlamenta (Dom vlastele, Herrenhaus).