Verihen III.

Verihen III., grof Istre (poslije 991.), grof Furlanije (poslije 1001.), odvjetnik samostana sv. Petra u Salzburgu (987. – 1025.) (druga polovica X. st. – prva polovica XI. st.).

Potomak dinastije koja je generacijama služila salcburškim nadbiskupima i njihovom samostanu sv. Petra, Verihen III. prvi je izdanak te plemićke kuće koji je služio kao grof u Istri i Furlaniji. Iz prvoga braka s nepoznatom plemkinjom imao je tri sina: Adalgerona, Azona (možda samo hipokoristik za Adalgerona?) i Verihena IV., koji je naslijedio oca kao grof u Furlaniji.

Iz drugoga braka s Viliburgom II. od Sempta i Ebersberga Verihen je imao tri kćeri: Hademut II., Liutgardu i Gerbirgu. Prva kći se udala za Popona II. iz tirinške grofovske kuće Weimar i Orlamünde te rodila Ulrika I., budućega markgrofa Kranjske i Savinjske marke te Istre; iz braka Liutgarde s Engelbertom IV. Sighardinovićem poteći će dinastija Spanheim; Gerbirga se zamonašila i obnašala čast opatice obiteljskoga samostana Sempt-Ebersbergovaca u Geisenfeldu (umrla 1061.).

Darovnicom kralja Henrika II. Verihen III. dobio je 1001. polovicu „sela koje se na jeziku Slavena zove Gorica“ (villa que Sclavorum lingua vocatur Goriza), koja će preko njegove kćeri Liutgarde prijeći prvo pod vlasništvo kuće Spanheim te potom, smrću Henrika od Spanheima (umro 1123.), u ruke akvilejskoga odvjetnika Majnarda (Henrikova nećaka), prvoga grofa Gorice iz dinastije Majnardinovića, čiji će nasljednici igrati ključnu ulogu u daljnjoj povijesti Furlanije i Istre.

Komentari

    Trenutno nema objavljenih komentara.

Ostavi komentar

* Slanjem komentara prihvaćate Pravila obrade Vaših osobnih podataka (e-mail i IP adresa). cancel reply


Literatura

Peter Štih, “Villa quae Sclavorum lingua vocatur Goriza”: Studio analitico dei due diplomi emessi nel 1001 dall’imperatore Ottone III per il patriarca di Aquileia Giovanni e per il conte del Friuli Werihen (DD. O. III. 402 e 412), Nova Gorica 1999.; isti, „Guariento, conte del Friuli“, Nuovo Liruti: Dizionario Biografico dei Friulani, vol. 1: Il Medioevo, ur. Cesare Scalon, Udine 2006., http://www.dizionariobiograficodeifriulani.it/guariento/; Heinz Dopsch – Therese Meyer, „Von Bayern nach Friaul. Zur Herkunft der Grafen von Görz und ihren Anfäugen in Tirol, Kärnten und Friaul“, Zeitschrift für Bayerische Landesgeschichte, 65, 2002., 293-372.

Slučajna natuknica

Acika