Grammaticopolo (Gramaticopolo, Gramaticopulo, Grammaticopulo), Ernesto, talijanski mornarički časnik (Pula, 12.I.1894. – Trst, 23.VI.1916.).

Završio je Pomorsku školu u Trstu i stekao dozvolu (brevetto) za pomorskog kapetana. Njegov otac Vittorio bio je mornarički liječnik u Puli pa okružni liječnik u Kopru.

Početkom Prvog svjetskog rata Ernesto je mobiliziran i poslan u Carsko-kraljevsku časničku školu u Gorici. Tamo uskoro stiže Egidio Grego iz Vrsara, vršnjak s kojim dijeli iredentistički svjetonazor i prijateljstvo. U prosincu 1914. zajedno dezertiraju iz austrougarske vojske i preplivavši rječicu Idriju (Judrio) bježe u Italiju.

Ulaskom Italije u rat u svibnju 1915., Grammaticopolo se javlja u talijansku Ratnu mornaricu (Regia Marina). Nakon kraće službe na brodu prebačen je 1.XI.1915. u Korpus mornaričkih dobrovoljaca (Corpo di volontari di Marina) s činom zastavnika (volontario motonauta di II classe – guardiamarina) u Gradež (Grado). Otamo s Kopranom Nazariom Saurom sudjeluje u izviđanju brodicama sve do istarske obale.

Pod zapovjedništvom markiza Cesarea Imperialea di Sant'Angela zajedno s Romanom Manzuttom iz Umaga plovi na brodici preuređenoj u minolovca. U noći 22./23.V.1916., nakon austrijskog zračnog napada, Grammaticopolo se dragovoljno javlja u potragu za oštećenim neprijateljskim hidroavionima. Za taj zadatak prvi put je korišten novi tip ratnog plovila – torpedni čamac (MAS). Njime se otisnuo prema istarskoj obali. Kod Trsta uspijeva potopiti austrijsku motornu brodicu i zarobiti njezinu tročlanu posadu. Napala su ga tri austrijska hidroaviona, ali se uspio vratiti u Gradež. Za taj je uspjeh pohvaljen 29.V. te promaknut u zapovjednika torpednog čamca.

Uskoro prelazi u mornaričko zrakoplovstvo te 23.VI.1916. kao izvidnik sudjeluje u izviđačkom letu hidroaviona FBA C 12 kojim je upravljao francuski poručnik fregate (enseigne de vaisseau de première classe) André Victor Vaugeois (1890.-1924.). Dok su letjeli između Kopra i Trsta kod Debelog rtiča (Punta Grossa) presreo ih je na svojem hidroavionu lovcu Lohner L16 poručnik bojnog broda Gottfried Banfield (tal. Goffredo Banfield, plemićku titulu i pridjevak von/de dobio je potkraj rata). Nakon zračne bitke oštećeni talijanski hidroavion morao se spustiti na morsku površinu, a pilot Vaugeois i teško ranjeni Grammaticopolo su zarobljeni. Grammaticopolo je hitno prevezen u tršćansku vojnu bolnicu, ali je umro ubrzo po dolasku. Pokopan je u Kopru.

Posmrtno je promaknut u čin potporučnika bojnog broda te odlikovan Srebrnom medaljom za ratne zasluge i Ratnim križem. Izrađena je i spomen-medalja s njegovim likom. Nakon rata po njemu su imenovane ulice u Gradežu i Puli te aeroklub u Trstu, a 1937. i novoizgrađeno pulsko civilno hidroavionsko pristanište. U Gradežu i danas ima ulicu (Via Ernesto Gramaticopulo).