Milovan, Vjekoslav (Vjeko), svećenik, crkveni dužnosnik (Režanci, 1.I.1932. – Pula, 1.IV.2015.).

Obitelj Milovan, otac Anton i majka Eufemija rođ. Petrović, imala je petero djece, a sinovi Miroslav, Vjekoslav i Ivan postali su svećenici. Najstariji Miroslav (1928. – 2004.) za svećenika je zaređen 1951., Vjekoslav 1957., a Ivan 1964. te je od 1998. do 2012. bio porečki i pulski biskup.

Vjeko je osnovnu školu pohađao u Štokovcima, a gimnazijsku izobrazbu stekao je u sjemeništima u Poreču i Pazinu. Studij teologije pohađao je na Bogoslovnom fakultetu u Zagrebu i djelomično na Visokoj teološkoj školi u Pazinu. Postigao je 1970. doktorat iz teologije na Bogoslovnom fakultetu u Zagrebu disertacijom „Vjerski život katoličkih obitelji u socijalnoj strukturi župe Rovinj“. Aktivno se služio talijanskim, njemačkim i francuskim jezikom.

Posebno je bio povezan s blaženim Miroslavom Bulešićem. Za svećenika je zaređen na 10. obljetnicu Bulešićeve smrti, na blagdan sv. Bartola, 24.VIII.1957. u Pazinu, a mladu misu proslavio je u Savičenti (Svetvinčenat) 1.IX. iste godine. Bio je i sjemeništarac u Pazinskom sjemeništu u vrijeme kada je Bulešić ondje obnašao službu podravnatelja.

Prva služba bila mu je kapelanska u Bujama, a pomagao je ex currendo i u raznim župama diljem Istre. Od siječnja 1958. do kolovoza 1961. upravljao je župama Tinjan i Beram, a u to je vrijeme bio i nastavnik u Pazinskom sjemeništu.

Godine 1970. preselio se u Zagreb, gdje je najprije obnašao dužnost generalnog tajnika Biskupske konferencije Jugoslavije, a potom je bio generalni tajnik Hrvatske biskupske konferencije (HBK), osnovane 1993. Te je funkcije razriješen na vlastiti zahtjev na zasjedanju HBK u Dubrovniku u listopadu 1997.

Po povratku u matičnu biskupiju radi na promicanju postupka za beatifikaciju M. Bulešića kao dijecezanski postulator i rimski vicepostulator. Proslava Bulešićeve beatifikacije u pulskoj Areni, 28.IX.2013., bila je i nagrada V. Milovanu za desetljeća uloženog truda.

Autor je više knjiga, brošura i članaka o M. Bulešiću: Palma Miroslava Bulešića (Pula 2002., uži izbor članaka koje je objavljivao u Ladonji kroz 1999. i 2002. godinu), Miroslav Bulešić svjedok Kristov (Pula 2006.), Bio je svet svećenik, Sluga Božji Miroslav Bulešić (Pula 2010.), a 2013. preveo je s talijanskog jezika knjigu Miroslav Bulešić, sacerdote e martire - Figura emblematica della storia moderna dell’Istria (Miroslav Bulešić, svjedok i mučenik – znakoviti lik moderne povijesti Istre), autora Fabijana Veraje.

Za zasluge i službe koje je obnašao u Crkvi dodijeljena mu je 1984. titula počasnog prelata i monsinjora kapelana Njegove Svetosti sv. pape Ivana Pavla II.

Nakon kratke i teške bolesti preminuo je u pulskoj Općoj bolnici. Sahranjen je u obiteljskoj grobnici na groblju u Savičenti.