Pellis, Ugo, književnik, glotolog i fotograf (San Valentino di Fiumicello / Flumisel, 9.X.1882. – Gorica, 17.VII.1943.).

Nakon pohađanja Državne gimnazije u Gorici, studirao je romansku i germansku filologiju u Innsbrucku i Beču te diplomirao u Innsbrucku 1908.

Od 1907. do 1912. predavao je na koparskoj gimnaziji, a od 1912. do 1925. na tršćanskoj.

Bio je 1919. jedan od utemeljitelja Furlanskog filološkog društva „Graziadio Isaia Ascoli“ u Udinama, potom 1921.-23. i njegov predsjednik.

Odlaskom na torinsko sveučilište započeo je 1925. suradnju s Matteom Giuliom Bartolijem na izradi Talijanskog jezičnog atlasa (Atlante linguistico italiano) kao jedini sakupljač građe. Građu je diljem talijanskog jezičnog područja, pa tako i u Istri (Istra s Trstom, Rijekom i Zadrom istraživani su na 42 punkta), prikupljao do smrti. Za potrebe istraživanja snimio je više tisuća fotografija.

Prije Prvog svjetskog rata isticao se iredentističkim stavovima, a u doba fašizma podržavao je talijanizaciju nacionalnih manjina.

Pisao je i prozu i poeziju na furlanskom jeziku. Između ostalog objavio je „Politica di confine“, Rivista della Società filologica friulana G. I. Ascoli, 5, 1924., 50-59; Scritti friulani scelti, Udine 1955.; Prose friulane del goriziano (1855-1922), uredio Giorgio Faggin, Udine – Trieste 1973., 26-30, 87-151.