Trst, 7.II.1903. - Izola, 2.XII.1951.). Osnovnu školu i 5 razreda (niže) gimnazije završio je u Trstu (1920.) gdje se potom zaposlio u njemačkom konzulatu. Godine 1923. odlazi na odsluženje vojnog

...Trstu.Kao upravitelj župe

...Trstu 1935. U kop

Trst, 7.V.2020.). Iz rodnoga grada nakon Drugog svjetskog rata, 1946., preselio se u Trst, gdje je završio sjemenište. Zaredio ga je 3.VII.1955. ondašnji tršćanski biskup Antonio Santin (rodom iz

Trst, 27.XII.2001.). Bio je redoviti profesor talijanskoga jezika i književnosti na Pedagoškome fakultetu (Facoltà di Magistero) Sveučilišta u Trstu, te 1983.–98. predsjednik Narodnoga

Trst, 17.VI.1940. – Trst, 15.III.2011.). Bio je dugogodišnji glasnogovornik regionalnog kazališta Rossetti u Trstu, direktor izdavačke kuće Hammerle Editori i urednik njezinog mjesečnika Tri

Trst. Ondje je ustrojio Zadružnu zvezu v Trstu, koje je do 1929. bio ravnatelj. Nakon toga radio je u Tržaškoj posojilnici in hranilnici. Uključio se u antifašističko djelovanje i surađivao s TIGR-

Trst , 25.VIII.1945.). Od mladosti je, u tadašnjoj Austro-Ugarskoj, gorljivi talijanski iredentist. Diplomirao je pravo 1890. u Grazu, a u Trstu obavljao niz važnih dužnosti u općinskoj administrac

Trst, 1807 - Trst, 1887). Grčko-albanski doseljenik, bio je osobni liječnik Ferdinanda Maksimilijana i radio je za Austrijski Lloyd, kao i na suzbijanju kolere u gradu. Godine 1882. je na francuskom n

Trstu. Ujedinila je kulturno-prosvjetna društva Zone A Slobodnog Teritorija Trsta (STT) (51) te kotareva Kopar (17) i Buje (13) Zone B STT-a. Sjedište i glavni odbor bili su u Trstu. Prvi predsjedn

Trst, 30.VII.1953.). Djetinjstvo i mladost proveo je u Trstu. Na Bečkom je sveučilištu 1894. diplomirao klasičnu filologiju i arheologiju. Već je 1893. objavio svoj prvi rad o arheologiji, izvješće

Trstu kupio dio lučkog akvatorija i na umjetnom nasipu 1910. izgradio hotel Rivieru. Na promotivnoj omotnici za pisma dao je otisnuti tekst na njemačkom jeziku »Poreč, morsko kupalište i zračno lječil

Trst, 4.IV.1973.). Kad je imao 10 godina, umro mu je otac, pa ga šalju k stricu u Trst gdje je završio "realku" (Realschule). Nakon Prvog svjetskog rata školovanje nastavlja 1920. u Polit

Trst, 19.III.1774. - Trst, 29.XI.1842.). Potječe iz obitelji trgovaca koja se iz Rijeke preselila u Trst i dobila plemstvo (s pridjevkom de Scander) nedugo prije njegova rođenja. Kao konviktorac ko

Trst, 5.III.1966.). Otac Ivan (krojač), majka Ana rođ. Turk. Pučku školu pohađao je u rodnom mjestu, gimnaziju u Trstu, a sjemenište u Gorici. Za svećenika je zaređen 31.VII.1904. te je kratko s

Trst, 7.IV.1945.). Bio je radnik i živio Trstu gdje je zasnovao obitelj. Bio je član ilegalne Komunističke partije, a nakon kapitulacije Italije ulazi u pokret otpora. Pridružuje se furlanskim part

Trst gdje se zaposlio u građevinskoj tvrtki kojoj je kasnije postao suvlasnikom. U Trstu je izgradio neboder INPS-a (talijanskog mirovinskog fonda) u Ulici Battisti, kina Nazionale i Capitol, obnovio

Trst, 4.XII.1963.). Likovne umjetnosti studirao je u Veneciji. Poučavao je crtanje i povijest umjetnosti u Kopru, Poreču i Trstu. U koparskom muzeju radio je 1918.-20., a 1924. uredio je muzej i kn

Trstom 5.VII.1887., kada je puštena u promet pruga Hrpelje–Kozina–Trst, građena zbog interesa države da u Trst vodi još jedna pruga i tako smanji monopol Društva južnih željeznica. Sve

Trst, 23.V.1804. – Trst, 18.I.1872.). Rođen je u obitelji škotskoga podrijetla (Chandler), koja se doselila u Beč, a potom u XVIII. st. u Trst. Otac Paolo bio je nastavnik likovnog odgoja, ma