Škrinja (lat. scrinium, tal. scrigno), na području Istre (i cijeloga hrvatskog priobalja) oveći drveni sanduk ravnoga poklopca, stranica ukrašenih duborezom i crtorezom te niskih masivnih nogu, često izrađenih u obliku lavlje šape. Jedan je od onih predmeta seljačkoga oblikovanja na kojem je došla do izražaja pučka estetika. 

Najčešće je služila kao spremište za odjeću, nakit, obiteljske dragocjenosti i sl. U njoj su nevjeste donosile miraz u mladoženjinu kuću. Imala je važnu ulogu i u svadbenim običajima: obično bi se dva ili tri dana prije vjenčanja prevozila od mladenkine kuće mladoženji, a seoski bi joj momci postavljali zapreke na tom putu. Služila je također za sjedenje ili kao privremeni ležaj, a u slučaju potrebe i kao odar za pokojnika. U novije doba u kućnom ju je namještaju zamijenila građanska komoda. Takav tip škrinje hrvatski etnolozi povezuju s apeninskim kulturnim utjecajem (M. Gavazzi).