Igra na rog (ruh) na Buzešćini, (fotografija vlasništvo Glasa Istre, snimila Gordana Čalić Šverko), 2019.

na rog, pučka igra

Na rȏg, tradicionalna pučka igra bez jačega natjecateljskoga značaja, koja se na Pepelnicu (Čistu srijedu) još održava u nekim istarskim mjestima.

Igrači su isključivo muškarci, a rog (volovski ili ovnovski) prvi baca najstariji bacač ili prošlogodišnji pobjednik. Nakon toga se uključuju i ostali sudionici te bacaju baticu (grubo obrađenu drvenu palicu s kvrgom na kraju) što bliže rogu. Svaki igrač proziva narednoga bacača nazivajući ga nadimkom (najčešće prigodno izmišljenim) ili opisno, s time da se prozvani ne smije ljutiti ili zamjeriti na izrečenom. Nakon što svi igrači odigraju, utvrđuje se pobjednik i započinje se igrati novi krug.

Igra se duž zadane staze (u praksi cestom), od mjesta određenoga za početak do mjesta određenoga za kraj igre, ili se igra na jednom mjestu. Ukupni pobjednik je onaj koji pobijedi u najviše igara. Glasna međusobna podbadanja igrača te komentari i dobacivanja iz publike dodatno pojačavaju zanimljivost igre.

Uz jednostavna pravila, postoje i određene mjesne razlike u igračkoj praksi. U Svetom Ivanu kod Buzeta se igra zove na ruh (rȗh je rog na buzetskom dijalektu), a u Barbanu kapitakorno (capitacorno). U Svetom Ivanu se igra od bivše gostionice Sveti Ivan („poli Roketa“) po glavnoj cesti preko Fontane do gostionice Most („poli Marinca“), na stazi od oko dva kilometra, u Motovunu od vrha (točnije, od gornjega groblja) do podnožja motovunskoga brijega, a u Barbanu na mjesnom trgu. U Motovunu se igra volovskim rogom, u Barbanu ovnovskim, dočim se u Svetom Ivanu nekoć igralo ovnovskim, a posljednjih godina volovskim rogom. Gdje se igra po stazi, organiziraju se okrepne postaje.

U Svetom Ivanu igrač koji ne prozove duhovito narednoga bacača dobiva negativne bodove, a zadnji igrač u svakom krugu uzvikuje „pagarošto“. U Barbanu igra započinje tako da igrači s povezom preko očiju nastoje kolcem razbiti glineni lonac u kojem se kuhalo meso za taj dan (čime se najavljuje korizma), a pobjednik potom započinje igru bacanjem roga uz izvikivanje riječi „kapitakorno“.

U Svetom Ivanu čuva se predaja da je igra nastala kad su se mlinari bili pomirili nakon dugogodišnje svađe oko korištenja vode za rad vodenica, a igralo se od prvoga do zadnjega od desetak (nekadašnjih) mlinova u gornjem toku Mirne. I Motovunci smatraju da je igra nastala u znak pomirenja i obnavljanja dobrosusjedskih odnosa, i to nakon što su određene komunske granice u Motovunskoj boški (Lugu), oko čega su se dugo svađali.

Prema etnolozima, igra na rog duhovita je igra pokladnoga pomirenja muške družine nakon neobuzdanih događanja tijekom pusta kroz maškarane obilaske okolnih sela.

Komentari

    Trenutno nema objavljenih komentara.

Ostavi komentar

* Slanjem komentara prihvaćate Pravila obrade Vaših osobnih podataka (e-mail i IP adresa). cancel reply


Literatura

Jakov Mikac, Istarska škrinjica. Iz kulturne baštine naroda Istre, Zagreb 1977., 238-240; Gordana Čalić Šverko, „Igra na ruh“, Franina i Jurina, 2004., 202-204.