Issel, Raffaele, zoolog, geolog, paleontolog i malakolog (Đenova, 29.III.1878. - Đenova, 7.X.1936.).

U rodnom gradu studirao je prirodoslovlje te se posvetio proučavanju biologije mora i smatra se njenim začetnikom u Italiji.

Godine 1920. kao glavni biolog u Talijanskom kraljevskom oceanografskom odboru (Reale Comitato talassografico italiano) imenovan je za voditelja Jadranskog instituta za biologiju mora (L'Istituto di biologia marina per l'Adriatico, danas Centar za istraživanje mora) u Rovinju. Na toj će dužnosti ostati do 1923. kada je preuzeo katedru za zoologiju na đenovskom sveučilištu.

Njegovo ime nose vrste Lonema isseli (Micoletzky, 1924.) i Lichomolgella isseli (Gallingani, 1952.). Autor je knjige Biologia marina: forme e fenomeni della vita nel mare (Milano 1918.) u kojoj govori o oblicima i fenomenima života na hridinama sredozemnih otoka. Izučavao je kvantitativnu i kvalitativnu distribuciju planktona.