Partito Democratico Istriano

Partito Democratico Istriano (Istarska demokratska stranka), politička stranka nastala nakon što je pulska jezgra nekadašnje Liberalne stranke pokušala obnoviti svoju političku djelatnost osnivanjem Nacionalne reformatorske stranke (Partito Nazionale Riformatore), i to na osnovi vrlo površna i kontradiktorna programa i političke platforme »nacionalne zaštite«.

Tek 21.III.1920., nakon niza priprema, održana je osnivačka skupština Istarske demokratske stranke u kojoj su vodeće osobe bili Cosmo Albanese, Domenico Biondi, Guiseppe Bregato, Attilio Craglietto, Antonio Pogatsching i Antonio Pesante. Stranka se načelno zauzimala za otvaranje i razvoj zadrugarstva, poboljšanje poljodjelstva, higijenskih i sanitarnih uvjeta te provođenje progresivne porezne reforme kako bi se »pomoglo talijanskom narodu« i onima »koji su patili i borili se za veličinu domovine«. Poticali su političku i civilnu izobrazbu stanovništva i suradnju svih društvenih slojeva. Tražilo se donošenje radničkoga zakonodavstva, s posebnim osvrtom na ribarske i poljoprivredne radnike kako bi se zaštitili od nezaposlenosti te kako bi se reguliralo stvaranje radničkih organizacija. Također se nastojalo oko regulacije ženskoga i dječjega rada te osiguranja svih radničkih prava u »istinskoj demokratskoj državi«.

Stranka je osnovana na »nacionalnim i demokratskim načelima«, a zapravo je uvijek ostala na pozicijama sitnograđanske pragmatičke političke koncepcije s kraja XIX. st. Programski je politički odbor pokazao izvanrednu elastičnost, obrativši se izravno i seljačkom dijelu stanovništva i svim gradskim društvenim skupinama. Unatoč, za tadašnje političke i gospodarske prilike, vrlo kvalitetnu programu, stranka se sporo razvijala, ograničavajući se uglavnom na politički rad u gradovima zapadne i južne Istre, prepuštajući selo sjevera i sjeverozapada Istre popolarima i socijalistima. Bili su i suosnivači Inicijativnog odbora Istarskoga nacionalnoga bloka za Pulu.

Stranka je imala važnu ulogu u političkom životu Istre kao tampon-stranka prema agresivnom fašističkom pokretu, ali je zbog sličnosti političkih programa i zahtjeva više od ostalih stranaka bila podložna fašističkoj političkoj asimilaciji te se do 1924. gotovo u cijelosti asimilirala u Fašističku stranku (Partito Nazionale Fascista). Preostale malobrojne grupice ortodoksnih demokrata, poput Pesantea i Pogatschinga, održavale su stranku do njezina ukidanja 1926.

Komentari

    Trenutno nema objavljenih komentara.

Ostavi komentar

* Slanjem komentara prihvaćate Pravila obrade Vaših osobnih podataka (e-mail i IP adresa). cancel reply