Anton Senjanin, protestantski pisac (Istra, XVI. st.).

Tim je imenom potpisan autor polemičnoga protestantskoga spisa iz 1555. Razgovaranje meju papistu i jednim luteran, uščuvana u dvama primjercima: u mletačkoj Knjižnici sv. Marka i Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu.

Stručnjaci se razilaze oko autorstva spisa; jedni drže da je Anton Senjanin pravo ime pisca (Šime Ljubić, Matija Valjavec), drugi da je to pseudonim Pietra Paola Vergerija mlađeg (Franjo Bučar, Mirko Rupel), odnosno da je djelo pisano po Vergerijevu nalogu, temeljeći to mišljenje uglavnom na činjenici da je mletački primjerak spisa ukoričen s Vergerijevom molitvom. Većina novijih istraživača (Mijo Mirković, Beatrix Schmidt, Josip Matešić, Josip Bratulić) pretpostavlja pak da je to jedan od pseudonima Matije Vlačića Ilirika, kojemu pripisuju autorstvo sve kad bi to djelce i bilo prijevodom s talijanskoga. To zaključuju, među ostalim, na temelju analize sadržaja, stila i jezika (čakavsko-ikavski govor) teksta, toliko obilježena Vlačićevom mišlju i izvornošću.

Svi se slažu da je djelo tiskano u Urachu, a ne u Padovi kako je otisnuto na naslovnici. U obliku razgovora između katolika i luterana, ono iznosi flacijevsko teološkomišljenje (tada suprotstavljeno Augsburškom interimu iz 1547.), u nekim pojedinostima daje naslutiti tadanju Vlačićevu djelatnost, njegov spor s Philippom Melanchtonom (odbacuje krizmu, biskupsku posvetu, neke crkvene blagdane) i dr. Kako je to bilo vrijeme vjerskih i političkih promjena i progona, autor se prikrivao pred crkvenim i svjetovnim vlastima (Karlo V.) pseudonimom, a protestantska tiskara krivim navodom mjesta objavljivanja.