Bečki kongres

Bečki kongres

Bečki kongres, međunarodni skup na kojem je, nakon pada Napoleonova carstva, trebalo preustrojiti Europu u političkom, teritorijalnom i vjerskom smislu.

Otvoren je 1.XI.1814., a završni dokument sa zaključcima potpisan je 9.VI.1815. Iako su mnoge države imale svojega službenog ili poluslužbenog predstavnika, glavnu su riječ vodili najvažniji političari četiriju velikih sila: lord Robert Castlereagh (Engleska), princ Klemens Wenzel Metternich (Austrija), princ Karl August von Hardenberg (Pruska) i grof Karl Vasiljevič Nesselrode (Rusija). Kongres je ustrojio novi zemljovid Europe na temelju recipročnoga prožimanja triju točaka: a) načela legitimiteta, b) stvaranja barijere na francuskim granicama, c) ostvarenja ravnoteže između glavnih sila. U europski sustav ravnoteže i međunarodne suradnje uključene su stare (neke s izmijenjenim granicama) i novonastale države: Francusko Kraljevstvo, Nizozemsko Kraljevstvo, Švicarska Konfederacija, Sardinijsko Kraljevstvo, Portugalsko Kraljevstvo, Španjolsko Kraljevstvo, Ujedinjeno Kraljevstvo Velike Britanije i Irske, Prusko Kraljevstvo, Austrijsko Carstvo, Njemačka Konfederacija, Dansko Kraljevstvo, Kraljevstvo Švedske i Norveške, Rusko Carstvo te Krakow (posljednji ostatak Poljskoga Kraljevstva, proglašen slobodnom neutralnom republikom pod austro-rusko-pruskom zaštitom). Francusko Kraljevstvo, s vladarom Lujom XVIII. (1814.-24.), dodatnim je ugovorom (Pariz, studeni 1815.) smanjeno na granice iz 1792.

Istra, koja je 1805. i 1809. (Požunski mir; Schönbrunnski mir) potpala pod francusku vlast, Bečkim kongresom potvrđena je kao teritorij Austrijskoga Carstva, koje ju je nadziralo od 1813. Osim Istre, austrijskom caru Franji II. vraćeno je i cjelokupno preostalo područje dotadašnjih Ilirskih pokrajina, uključujući i nekadašnju Dubrovačku Republiku, te je pod čvrstim austrijskim nadzorom prvi put bio velik dio Jadrana. Nakon Bečkoga kongresa, Istra će pod habsburškom krunom ostati do 1918.

Slike


Komentari

    Trenutno nema objavljenih komentara.

Ostavi komentar

* Slanjem komentara prihvaćate Pravila obrade Vaših osobnih podataka (e-mail i IP adresa). cancel reply


Literatura

Erich Zollner, Therese Schüssel, Povijest Austrije, Zagreb 1997.

Slučajna natuknica

Agapito, Girolamo