Mornarički orkestar

Mornarički orkestar (njem. Marinekapelle), puhački orkestar Austrougarske ratne mornarice osnovan u drugoj polovici XIX. st. u Puli. Isprva je nastupao pred zgradom vojne komande i na rivi. S vremenom je prerastao u simfonijski orkestar i postao nositelj koncertnih i glazbenih djelatnosti grada. Nakon otvaranja 1872. postao je stalnim vojnim orkestrom.

 Redovito je u restauraciji kluba održavao poslijepodnevne i večernje zabavne koncerte, koncerte ozbiljne glazbe, nastupao pri porinućima ratnih brodova, dočecima vojnih i civilnih dužnosnika pa i samoga cara, prinoseći jačanju vojničkoga morala i omiljenosti društv. i vojmog sustava Monarhije. Izvodio je dijelove iz opera i opereta, kraće orkestralne skladbe, koračnice i dr. Činili su ga profesionalni školovani glazbenici. Od početka XX. st. pa do kraja I. svjetskog rata pulskom je građanstvu predstavio i neke od najvrjednijih simfonijskih skladbi europske glazbene baštine, priređujući koncerte u velikoj crvenoj dvorani Mornaričkoga Kasina ili pak u gradskom kazalištu. Njegovu su razvoju pridonijeli i dirigenti, odn. kapelnici, među njima posebno skladatelj Franz Lehár, koji je orkestar vodio 1894-96. Potom ga je gotovo do kraja I. svjetskog rata vodio Franz Jaksch. Orkestar je sudjelovao i u opernim i operetnim priredbama te koncertima u kazalištu Politeama Ciscutti. Uz Jakscha je dirigentsku palicu povremeno preuzimao Tršćanin Antonio Illersberg. Za vrijeme I. svjetskog rata Orkestar je sudjelovao i na humanitarnim koncertima na kojima su se skupljala sredstva za Crveni križ, za udovice vojnika i dr. dobrotvorne svrhe. Kapelnici mornaričkog orkestra bili su još i Theodor Christoph, Umberto Schneider, Adolfo Schubert, Josip Voske.

Slike


Komentari

    Trenutno nema objavljenih komentara.

Ostavi komentar

* Slanjem komentara prihvaćate Pravila obrade Vaših osobnih podataka (e-mail i IP adresa). cancel reply


Literatura

B. Grun, Gold and Silver, The Life and times of Franz Lehar, London 1970; B. Perović, Mornarički orkestar, Glas Istre, 1. III. 1996.