Tifus, trbušni (lat. Typhus abdominalis), akutna zarazna bolest uzokovana salmonelom (Salmonella typhi) Eberth-Graffkyjevim bacilom, koji napada redovito tanko cijevo i crijevni limfni sustav, ali pokazuje i opće simptome bolesti. Najčešće se pojavljuje epidemijski, s kliničkom slikom septičnoga i toksičnoga oblika. Izvori su zaraze bolestan čovjek ili kliconoša koji klice zaraze izlučuje stolicom, mokraćom ili ih prenosi nečistim rukama (izravan način), potom onečišćena voda, hrana i prehrambene namirnice i/ili predmeti (neizravan dodir). 

U Istri epidemije trbušnog tifusa nisu bile rijetke. Krško odn. propusno zemljište, oskudice pitke vode, osobito ljeti, nedostatak higijenske vode iz cisterna, bunara, čak iz ograđenih lokava pogodovali su širenju zaraze. Te su epidemije uzrokovale mnogobrojne pobole, pa i smrtne slučajeve, ali i kliconoštvo u rekonvalescenata, koji su, potom, bili potencijalni izvori širenja zaraze. Prema dostupnim podatcima, u Puli se trbušni tifus pojavio 1886. i 1889. u pedesetak osoba; u epidemiji 1891. oboljele su 372 osobe, od kojih je 10% umrlo. Ta je epidemija prerasla u endemiju s 1885 oboljelih, koju je uzrokovao onečišćen izvor vode Karolina. Analiza te vode na tifus provedena je i dokazana u Grazu i Beču (Emil Meeraus, carski i kraljevski sanitarni inspektor, i Bernardo Schiavuzzi, carski i kraljevski kotarski nadliječnik). U Puli se ponovno pojavila epidemija tifusa, opet zbog nedovoljno zaštićenoga izvora, do kojeg su prodrle nehigijenske vode iz nepropisno građenih septičkih jama kuća izgrađenih oko Arene. Nakon takvih događaja, voda se iz toga izvora upotrebljavala samo u tehničke svrhe. U Raklju je epidemija tifusa izbila 1946., pacijenti su primljeni na liječenje u pulsku bolnicu zbog teškog stanja. U selu Foli od tifusa je 1948. oboljelo 30 osoba, a 1950. u Raši i Podlabinu 400 osoba.