Andrea Antico, Canzoni Nove, Rim 1510.

Antico da Montona, Andrea

Antico da Montona, Andrea (Andrija Motovunac, A. Starić, tal. Anticho, Antigo, Antiquo, lat. Antiquus de Antiquis), glazbeni nakladnik, tiskar, sastavljač antologija, intabulator, skladatelj (Motovun, oko 1480. – ?, nakon 1539.).

U privilegijima pape Lava X. (1513., 1516., 1517.) naveden je kao "chierico" Porečke biskupije, premda nije sigurno je li bio svećenikom, niti je li pripadao kakvu redu.

Djelovao je u Rimu (1510.–18.) i Veneciji (1520.–21. i vjerojatno 1533.–39.), surađivao s različitim tiskarima, bilo kao sunakladnik ili urezivač tiskarskih drvenih blokova, među kojima su najvažniji Ottaviano Petrucci, Ottaviano Scotto, L. A. i Jacopo Giunta. Osobito je zanimljiva njegova suradnja na izdavanju po dviju knjiga moteta i misa s Andreom Torresanijem 1521., tiskarom hrvatskoglagoljskih knjiga. Sam ili u sunakladništvu i suradnji tiskao je oko 30 glazbenih knjiga.

Uveo je neke novine u glazbeno tiskarstvo. U drvenim blokovima, koje je najčešće sam urezivao, tiskao je čitavu stranicu nota i pripadajućega teksta zajedno. Najčešće je tiskao muzikalije u manjim profitabilnim kvarto-formatima. S druge strane, antologija Liber quindecim missarum (1516.), koju je posvetio papi Lavu X., sadržava skladbe Josquina, Fevina, Moutona i dr. i uopće je prva tiskana muzikalija u velikom folio-formatu.

Istaknuo se kao promotor francuskih majstora na papinskome dvoru (La couronne et fleur des chansons a troys, 1539.). Zbirka Frottole intabulate da sonar organi, libro primo (1517.) prva je tiskana zbirka intabuliranih (prerađenih za orgulje) vokalnih frottola. U zbirci Frottole de misser Bartolomio Trombocino & de misser Marchetto Carra, 1520.) iskazuje se i kao vješt intabulator za lutnju. Sigurno je skladatelj dviju frottola, što ih je uvrstio u svoju antologijsku zbirku Canzone, strambotti, et frottole, libro tertio (1513.), dok za drugih 15 frottola, potpisanih "A. de Antiquis (Venetus)" u Petruccijevim izdanjima, nije sigurno valja li ih pripisati Anticu (iako ima i drugačijih mišljenja: Lovro Županović i dr.).

Kao iskusan glazbenik, a ne samo tiskar, dobro je tekstološki priređivao i u svoje tiskovine uvrštavao privlačan glazbeni repertoar. Neka su djela poznatih europskih skladatelja očuvana samo u njegovim izdanjima. Bio je jedan od najvažnijih glazbenih tiskara svojega doba.

Slike


Video


Komentari

    Trenutno nema objavljenih komentara.

Ostavi komentar

* Slanjem komentara prihvaćate Pravila obrade Vaših osobnih podataka (e-mail i IP adresa). cancel reply


Literatura

Alfred Einstein, Canzoni sonetti strambotti et frottole, Libro tertio (Andrea Antico, 1517), Smith College Music Archives, 4, Northampton (Massachusetts) 1941.; Lovro Županović, urednik, Sedamnaest frottola Andrije Motovunjanina, Spomenici hrvatske glazbene prošlosti, 3, Zagreb 1972.; Francesco Luisi, Il secondo libro di frottole di A. Antico, 1–2, Roma 1975.–76.; Christopher Hogwood, Frottole intabulate da sonare organi, Andrea Antico 1517, Tokyo 1984.; F. Luisi, Frottole di B. Trombocio e M. Cara "per cantar et sonar col lauto". Saggio critico e scelta di trascrizioni, Roma 1987.; Martin Picker, (urednik), The Motet Books of Andrea Antico, Monuments of Renaissance Music, 8, Chicago i London 1987.; Giuseppe Radole, "Anticove frottole", Istra, 1993., 1; Ennio Stipčević, Hrvatska glazba: povijest hrvatske glazbe do 20. stoljeća, Zagreb 1997.