Mjere (mjerne jedinice), utvrđene vrijednosti neke fizičke veličine s kojom se uspoređuju sve druge istovrsne fizikalne veličine.

Karakteriziraju ih vrijednost, naziv, znak i postupci izvođenja jednih jedinica iz drugih. Danas se uglavnom koriste propisane mjere Međunarodnoga sustava (SI) i druge suvremene mjere, a u prošlosti su se primjenjivali mnogobrojni sustavi i mjere za duljinu, ploštinu zemljišta, težinu, kapacitet i dr.

Najstarije su u nas poznate mjere one iz rimskoga mjernog sustava, u kojem je osnovna mjera za duljinu i za površinu bio pes (stopa: 0,2956 metra). Od njega su se razvile sve ostale: passus (1,478 m), pertica (2,956 m), actus (35,47 m), milia passuum, milja (1478 m). Od rim. površinskih mjernih jedinica rabili su versus, duljine 100 stopa sa svake strane (29,6 m × 29,6 m), jugerum (jutro), pravokutnik od 120×240 stopa (35,5 m × 71 m), zatim heredium (240×240 koraka) i centuria od 100 jugera. Latinske kapacitetne mjere bile su slične grčkima: amphora ili quadrantal (26,2 litre), congius (3,27 l), sextarius (0,5445 l), cyathus (0,455 l), acetabulum (0,068 l). Osnovna rimska mjera za težinu bila je libra (327,45 grama), a postojale su još uncia (27,39 g) i dr.

Raspadom Rimskoga Carstva došlo je do velikih promjena, koje su dovele do nastanka novih i raznolikih jedinica, ali novi sustav u širokoj uporabi oblikovala je u Istri tek Mletačka Republika XIII.–XV. st. Osnovne mletačke mjere za duljinu bile su: miglio veneto, mille passi (milja: 1,738 kilometara), pertica grande, cavezzo (venecijanski hvat: 2,086 m), pertica piccola, ghebbo (mali venecijanski hvat: 1,564 m), passo (koračaj:1,738 m), piede (stopa: 0,347 m), oncia (unča: 0,028 m), linea (linija: 0,002333 m), decimi (desetine: 0,000233 m). Za obujam su Mlečani obično upotrebljavali passo cubo (5,256 m3) te piede cubo (0,042048 m3). Od mletačkih mjera za tekućine rabile su se stajo veneto (star) od 83,3172 l, starollo (starić) od oko 10 l, barilla veneta (64,3859 l), brenta (oko 14–16 l) i secchia (vjedro: 10,730983 l). Primjenjivale su se gotovo isključivo za mjerenje vina, ali i za žito i kukuruz, jer su u srednjem vijeku i u ranome novom vijeku kapacitetne mjere služile i za mjerenje zrnastih plodova zemlje. Za ulje su se rabile i posebne mjere: migliaio od 631,592 l i miro, njegov četrdeseti dio, te libra, vrijednost koje je bila oko 600 g.

Transportne mjere bile su vrlo različite. Prevladavao je carro (kola, voz). Često se rabila i soma ili salma, tj. tovar na leđima životinje (različite veličine, od 1,624 hektolitara do 2,75 hl) te brenta, količina koju je čovjek mogao nositi na leđima. U Bujama je konjska salma iznosila 60,3616 l, a magarčev teret 45,2712 l. U Krasici je konjska soma imala 124,9758 l, a magarčeva je bila manja za četvrtinu. Također su se rabile funte (njem. naziv libre), i mletačka barilla (baril).

U Istri su postojale i druge mjere: centiner (0,56006 kilograma), star, sbalzo kod prijevoza klipa kukuruza i sijena. Od mletačkih površinskih mjera poznate su bile: campo veneziano (36,566064 ara), pertica (hvat: 2,44862 m2), stopa (0,120919 m2) i giornata d’aratura (jutro). U uporabi su bile još: giornata di zappatura, koja je obuhvaćala površinu koju čovjek može okopati u jednom danu (40–60 loza, 40–80 maslina itd.), te giornata di falciatura za košnju livada. Ponekad su se i kapacitetne mjere (star i starić) rabile kao površinske mjere. Za terete su Mlečani također rabili migliaio (476,9 kg), centinaio di peso grosso (47,699 kg), centinaio di peso sottile (30,122 kg) i dr.

Pokušaji ujedinjivanja mjera bili su neuspješni do kraja XVIII. st. Nakon Francuske revolucije počeo je razvoj konačnog i općeg ujedinjivanja mjera u decimalni sustav. U Habsburškoj Monarhiji Carevom odlukom od 13.XII.1856. naloženo je usustavljivanje primorskih mjera, počevši od 1.I.1858. Zakonom od 23.VII.1871. Austro-Ugarska Monarhija je u potpunosti prihvatila novi sustav mjera. Metarski decimalni sustav postao je obvezan od 1.I.1876. Dotada se u austrijskom sustavu mjera razlikuju: postmeile (poštanska milja: 7,585 km), seemeile (morska milja: 1,852 km), ruthe (hvat: 3,792 m), klafter (1,896 m), elle (lakat: 0,777 m), fuss (bečka stopa: 0,316 m), faust (dužinska mjera za konje: 0,105 m), zoll (0,026 m) i strich (0,006 m).

Osnovne austrijske mjere za površinu bile su joch (jutro: 5.754,6 m2) i kvadratni klafter (3,596 m2). Najčešće austrijske kapacitetne mjere za suhe proizvode bile su: metzen (61,486 l), muth (18,446 hl), viertel (15,371 l), achtel (7,685 l), mullermaassel (mlinska mjera, 3,82 l), veliki massel (1,91 l) i mali massel (0,96 l). Za tekućine Austrijanci su rabili: fuder (18,108 hl), dreiling (13,581 hl), fass (bačva: 5,658 l za vino; 1,131 l za pivo), eimer (56,589 l), maas (1,414 l), halbe (0,707 l) i seitel (0,353 l). Osnovne obujamske mjere bile su: kubični palmus (0,011 m3), passus za drva (2,595 m3), soliva, obično za građevno drvo (0,102 m3) i tzv. canna archeologica cuba (11,152 m3). Postojali su još i kubični klafter (3,410497 m3), kvadratni pollex (0,005413 m3) i linija (0,00491 m3).

Na početku XIX. st. u Istri su se upotrebljavale velike i male libre (libbra grossa: 0,476 kg i libbra sottile: 0,301 kg), unče (once) i denar (denaro: 1,242 gr). U Umagu se kao mjera za ulje rabila libra (0,599264 kg). Najvažnije austrijske teretne mjere bile su: last (teret: 2240,2 kg), saum (soma, 154,0 kg), centiner (56,006 kg), pfund (funta, libra, 0,56 kg). One su ostatak iz feudalnoga sustava, a zajedno sa šupljim mjerama u Istri su uočljive do druge polovice XIX. st.

U lokalnom govoru i tradicijskoj kulturi Istre nazivi nekih starih mjera bili su u uporabi do prije nekoliko desetljeća. Njihova analiza potvrđuje razmrvljenost istarskog poluotoka, što se zrcali u različitoj vrijednosti iste mjere od mjesta do mjesta. Na Bujštini se vrijednost jutra kretala od 3.412,0358 m2 u Umagu do 4.265 m2 u Materadi. Razlozi su za to u različitim feudalnim obvezama i u raznolikim obilježjima pejsaža. Osim navedenih mjera te ostalih službenih tzv. realnih mjerila, moguće su bile i različite privatne mjere te manje važni sustavi.