Zbirka sakralnih umjetnina u Labinu, nastala je slijedom zbivanja nakon održane izložbe Problem restauriranja, 1980.

U razdoblju 1981-85. labinski muzej povjerio je restauraciju ciklusa uljenih slika iz crkve sv. Marije Tješiteljice labinskomu akademskom slikaru i restauratoru Eugenu Kokotu. Zatim je 1986. u organizaciji Muzeja obnovljeno krovište, a iduće godine unutrašnjost objekta, pa je ciklus slika i drvenih kipova vraćen u crkvu, a 19.VI.1987. zbirka je otvorena, u dogovoru s crkvenim vlastima i na temelju sporazuma s Porečko-pulskom biskupijom, koja je vlasnik objekta i njegova inventara.

Crkva bratovštine sv. Marije Tješiteljice (Santa Maria della Consolazione), u narodu zvana Sv. Marija od Zdravlja, danas službeno crkva Uznesenja Marijina, izgrađena je 1426., proširena i povećana 1537. za uprave kaštalda Iacoba Sracosicha, a današnji izgled i lopicu dobila je 1622., kada je upraviteljem bio Io(annes) Piero lapicida (klesar). Pod oznakom klesar gotovo se sigurno krije prezime Tagliapietra (kamenorezač), kojega se grob s grbom nalazi u crkvi, neposredno do oltara lijevo, i na njemu piše Zanpiero Taiapiera de Sanvincenti. Desno od oltara nalazi se grob Valentina Toscana, datiran 1625. i urešen obiteljskim grbom. U crkvi je i desetak obiteljskih grobnica, među kojima ona Ioannesa Puldruga iz 1558., te obitelji Francovich i obitelji Dragogna, s lijepo izvedenim grbom. Posebno se ističu dvije grobnice, jedna koju je Antonius Zvetan 1648. posvetio preminuloj »ljubljenoj supruzi Domenici« i druga, koja je vjerojatno zajednička grobnica članova Bratovštine i ima nadnevak 17.VI.1512. Petnaestak grobnica bilo je i u lopici. Neke su od njih uništene, neke oštećene, a među bolje očuvanima čitamo prezimena Zupanich, Momich (1596.), Palisca (1756.), dok je jedna datirana 1662. Ciklus od osam velikih uljanih slika (145 cm × 230 cm) i goleme devete (213 cm × 555 cm) posvećen je Bogorodici s temama Rođenja, Prikazanja u hramu, Navještenja, Zaruka, Pohođenja Elizabeti, Bezgrješnoga začeća, Purifikacije, Smrti i Krunidbe, a nastao je najvjerojatnije u prvoj polovici XVII. st. Djela se pripisuju Antoniju Moreschiju, slikaru koji je stvarao u duhu mletačke slikarske tradicije.

Vrijednost zbirke svakako povećavaju lijep, skladan barokni oltar s kamenim kipom Bogorodice i Djeteta, koji je datiran 1697., te serija drvenih obojenih kipova s prikazima apostola, nekoć postavljenih kao ikonostas na pregradi što je dijelila crkvu u dvije prostorne cjeline. Oltar je vjerojatno sastavljen 1716., u doba uprave kaštalda Pietra Cattara.