Benussi, Femi (Eufemia), glumica (Rovinj, 4.III.1945.).

Pučku naobrazbu završila je u Rovinju, srednju u Puli te u Rijeci krenula studirati književnost. Glumačku karijeru započela je 1964. u riječkom Narodnom kazalištu (danas Hrvatsko narodno kazalište Ivana pl. Zajca) u kojemu je tada bila najmlađa glumica. Međutim, nakon ljubavnog razočaranja ubrzo napušta Rijeku i odlazi k rođakinji u Rim.

Crnokosu ljepoticu plavih očiju zapazili su tamošnji filmaši i već 1965. angažirao ju je Massimo Pupillo u horor filmu Il boia scarlatto (koji režira pod pseudonimom Max Hunter), a Benussi je potpisana kao Femi Martin. Istovremeno ima i malu ulogu kurtizane u filmu Una vergine per il principe Pasqualea Feste Campanilea (film se počeo snimati prije Pupillovog, ali je izašao tek sljedeće, 1966. godine). Primjećuje je i čuveni Pier Paolo Pasolini i daje joj 1966. ulogu prostitutke Lune u filmu Uccellacci e uccellini u kojem glavnu ulogu igra slavni Totò.

Potom dobiva manje uloge u filmovima raznih žanrova, od vesterna do kriminalističkih, a 1968. igra u međunarodnoj koprodukciji Colpo grosso alla napolitana (The Biggest Bundle of Them All), redatelja Kena Annakina, s Vittoriom De Sicom, Robertom Wagnerom i Raquel Welch. Tako je započela karijeru s golišavim scenama u erotskim komedijama. Nije se libila ni eksplicitnijih erotskih scena, pa su je u 1970-im zvali „najobnaženijom glumicom talijanskog filma“. Tri su takva filma s Benussi u glavnoj ulozi 1975. i 1976. bila zabranjena i zaplijenjena, a ona je dobila četveromjesečnu uvjetnu kaznu.

U tom je vremenu snimala desetak filmova godišnje, ali već od 1977. filmografija joj se proređuje. Igrala je 1979. u filmu Supersexymarket Marija Landija, 1980. u Il viziaccio istoga redatelja, 1981. u Erotico pathos Iliasa Mylonakosa, a 1983. snima svoj posljednji film Corpi nudi redatelja Josepha Malloryja (pseudonim Amasija Damianija). Odlučila je da neće više glumiti u erotskim filmovima, što je razočaralo mnogobrojnu publiku.

U siječnju 1980. bila je pozvana u Novinarski klub u Torinu gdje je govorila na temu "Žena u pornografskom iskorištavanju", što je imalo velik odjek u talijanskoj javnosti. Iste godine nastupila je u opereti Nitouche koja je prikazana na državnoj televiziji RAI.

Nakon posljednjeg filma potpuno je nestala iz javnosti i tek 2002. dala je intervjuu za Cine 70 e dintorni, u kojem se distancirala od svojih erotskih uloga kazavši kako bi više voljela da je pamte po drugim filmovima koje je snimila, a ukupno ih je bilo 80-ak. U jednom drugom intervjuu izjavila je: "Bila sam najneodjevenija talijanska glumica od svih; onda sam rekla dosta. I nestala sam".

Živi na relaciji Rim – Rovinj.