Špik (Spik), Jakob, graditelj orgulja (Bukovo, općina Cerkno, Slovenija, 4.IV.1820. – Pula, 31.VII.1897.).

Otac Janez, majka Marija rođ. Raspet (Respett, Razpet).

Vjerojatno je u gradnji orgulja bio samouk, iako je zapisano da se za svoje znanje zahvaljuje majstorima kod kojih je naukovao šest godina. Uz gradnju orgulja obavljao je i druge poslove, poput bojanja crkvi i zvonika, izrade orguljaških ormara i druge stolarije.

Djelovao je uglavnom na zapadu današnje Slovenije, na području Krasa i Gorice. Godine 1854. izradio je za crkvu sv. Martina u Kostanjevici na Krasu orgulje sa 16 registara, u čemu mu je pomogao kostanjevački izumitelj Andrej Novak. Godine 1871. izradio je orgulje za župnu crkvu sv. Duha u Banjšicama, a u ranijim godinama još njih 12. Izradio je 1873. i orgulje za novu crkvu sv. Jožefa u Gornjoj Vrtojbi, koja je srušena nakon što je stradala u Prvom svjetskom ratu. Iste je godine napravio novi mijeh za orgulje, iz 1862., u crkvi u Sv. Luciji (danas Most na Soči) nešto poznatijeg graditelja Pietra de Cortea (čiji su rad i orgulje u fažanskoj crkvi sv. Kuzme i Damjana iz 1858.), a obojio je i zvonik crkve u Šempetru. Što se tiče kvalitete Špikovih orgulja, mišljenja su različita.

Nepoznati su podaci o njegovom boravku u Puli. Izvjesno je da se spominje u nizu godišta kalendara Družbe sv. Mohora iz Celovca (Klagenfurt), od 1866. do 1893., u popisima njezinih članova i članica u Bukovu, često s atributom „umjetnik“.