Obad, Stanko, zrakoplovni inženjer i konstruktor (Pula, 28.I.1911. – Zagreb, 23.I.1979.).

Već u mladosti bio je zanesenjak aviomodelarstva, studirao je u Zagrebu te nastavio na Katedri za aeronautiku Tehničkog fakulteta u Beogradu, gdje je diplomirao 1937.

Prvu letjelicu, jednosjednu jedrilicu mješovite konstrukcije (drvena konstrukcija i platnom presvučena krila) projektirao je kao diplomski rad. Na temelju njegovih planova izrađena je 1938., pod nazivom Musa Kesedžija SO-2, tvornici Ikarus u Zemunu, a služila je za obuku i trening sportskih pilota i jedriličara.

Nakon Drugog svjetskog rata u istoj tvornici izrađena je poboljšana verzija Musa SO-3, a Obad je nastavio planirati nove tipove jedrilica. U suradnji s Borisom Cijanom konstruirao je visokosposobnu jedrilicu otvorene klase Orao u više inačica, prvi prototipovi su izrađeni 1949. u Ikarusu, sve uz izdašnu financijsku potporu jugoslavenske vlade. Jedrilica je služila za sportska natjecanja i trenažu pilota, a osvojila je treće mjesto na Svjetskom jedriličarskom prvenstvu (World Gliding Championships, WGC) 1950.

Najzapaženija Obadova jedrilica bio je Meteor, također u suradnji s Cijanom, a pomagao im je Miha Mazovec, izrađen u Ikarusu 1955. Metalne konstrukcije, bio je jedna od prvih jedrilica te vrste u svijetu s kutom planiranja 1 : 42 (s visine od jednog kilometra mogla je u blagom poniranju sletjeti u daljini od 42 km). Imao je raspon krila 20 m, minimalno propadanje 0,65 m/s, minimalnu brzinu 70 km/h, a u poniranju je postizao 200 km/h. Pilotska kabina imala je suvremenu opremu i radioprijemnik.

Meteorom je pilot Aleksandar Saradić 1956. na WGC-u u francuskom Saint-Yanu osvojio četvrto mjesto. Jedrilica je nastavila nizati dobre rezultate te je na WGC-u u poljskom Lesznu 1958. također bila četvrta, a 1965. u britanskom South Cerneyu peta, uz napomenu da je 1958. postigla dva međunarodna rekorda u zatvaranju kruga brzinom većom od 100 i od 300 km.

Početkom 1990-ih letjelicu je obnovio Obadov sin Vladimir u velikogoričkom zrakoplovno-remontnom zavodu te se neko vrijeme njome polijetalo s uzletišta Lučko. Meteor 57 danas je u vlasništvu Aerokluba Zagreb, a Meteor 60 čuva se u Muzeju vazduhoplovstva u Beogradu.

Obad je bio i u timu Sime Milutinovića za konstrukciju Ikarusa 214, višenamjenskog aviona za potrebe Jugoslavenskog ratnog zrakoplovstva (JRZ), koji se stvarao krajem 1940-ih, a bio je u službi JRZ od 1951. do 1967. Bavio se i projektiranjem sportskoga zrakoplova, ali osim motora, konstrukciju nije izradio.

Objavio je nekoliko radova u stručnim časopisima, među kojima su „Nadopuna proračuna vijaka po metodi klizanja” (Hrvatska krila, 13, 1943.) i „Novi pogledi na aerodinamičku konstrukciju krila visokosposobnih jedrilica” (Narodna krila, 9, 1950.), a autor je knjige Mehanika vazduhoplova (Beograd 1950).