Velikanje, Josip (Jožef), svećenik i narodni preporoditelj (Srednja Kanomlja kraj Idrije, 18.III.1843. – Idrija, 29.X.1921.).

Goričku bogosloviju pohađao je 1866.–70. na poziv biskupa Jurja Dobrile, a zaređen je 1870. za svećenika Porečke i pulske biskupije. Prvo je službovao kao kapelan u Balama i Krmedu, u puljskoj katedrali i u kapelaniji Kavran mutvoranske župe.

Godine 1875. imenovan je kapelanom u Juršićima, gdje je ostao do umirovljenja 1921. Tu je našao materijalno i duhovno zapuštenu zajednicu, u kojoj je energično i sustavno radio na općem i duhovnom obrazovanju mladih, a za njima su se osvješćivali i odrasli. Uz pomoć biskupa Dobrile dogradio je crkvu i župni stan, a uz potporu austrijskih državnih vlasti izgradio je i školu, u kojoj je sam poučavao dok joj nije bio dodijeljen učitelj. Međutim, talijanske vlasti poslije 1918. držale su ga nepoćudnim, pa su brzo isposlovale njegovo umirovljenje, nakon čega se vratio u Idriju.