Cindra (fond Etnografskog muzeja Istre), (preuzeto s http://www.iti-museum.com/hr/instrumenti/detail/89/ostali-instrumenti/)

tamburica (cindra)

Tamburica (tambura, tur. tamburi, preko arap. tambar, iz perz. tabyr), kordofono glazbalo s dvjema žicama, narodno glazbalo ćićarijskih Istrorumunja, koje u Žejanama nazivaju cindrom (lat. cithara, prema grč. κɩϑάρα).

Gradi se od javora, klena ili šestila (maklena). Dugačka je oko 70 cm. Sastoji se od korpusa (glava) i na njemu kobilice (konjić ili stolić), preko koje su nategnute dvije unisono ugođene žice. Na korpus se nastavlja hvataljka (rep) s pregradama (punti, pasi, tj. pragovi). Na kraju hvataljke nalaze se vijci kojima se pričvršćuju i zatežu žice. Pregrade (njih 12) postavljene su u jednakom razmaku od približno 3 cm. Izjednačenost udaljenosti među pragovima uzrokuje netemperiran tonski niz glazbala. Svira se trzalicom napravljenom najčešće od trešnjeve kore. Upotrebljava se kao solističko glazbalo ili za pratnju plesa (polke, valcera, mazurke), a nikada se njome ne prati bugarenje.

Gradnjom i svirkom na cindri (cindranjem) bave se još rijetki pojedinci na Ćićariji. Od starijih poznatijih izvođača navode se Ciril Sinčić, Frane, Anton, Josip i Grgo Šverko, Anton Sanković i dr., a od izrađivača cindre Toma Mejak, Ivan Sanković, Josip Grbac i dr. Na 38. smotri narodne glazbe i plesa Istre, održanoj 9.VIII.2003. u Pazinu svirač Cvetko - Rado Doričić iz Žejana izveo je polku na cindri vlastite izradbe. U Lanišću djeluje izrađivač cindri Miro Šverko.

Sviranje na cindri istraživali su Slavko Zlatić i Renato Pernić.

Slike


Video


Audio


Komentari

    Trenutno nema objavljenih komentara.

Ostavi komentar

* Slanjem komentara prihvaćate Pravila obrade Vaših osobnih podataka (e-mail i IP adresa). cancel reply


Literatura

Renato Pernić, Meštri, svirci i kantaduri, istarski narodni pjevači, svirači i graditelji glazbala, Buzet 1977.; Đurđica Križman-Zorić, "cindra", Istarska enciklopedija, Zagreb 2005.