Velikanje, Josip

Velikanje, Josip (Jožef), svećenik i narodni preporoditelj (Srednja Kanomlja kraj Idrije, 18.III.1843 – Idrija, 29.X.1921). Goričku bogosloviju pohađao je 1866–70. na poziv biskupa Jurja Dobrile, a zaređen je 1870. za svećenika Porečke i pulske biskupije.

Prvo je službovao kao kapelan u Balama i Krmedu, u puljskoj katedrali i u kapelaniji Kavran mutvoranske župe. God. 1875. imenovan je kapelanom u Juršićima, gdje je ostao do umirovljenja 1921. Tu je našao materijalno i duhovno zapuštenu zajednicu, u kojoj je energično i sustavno radio na općem i duhovnom obrazovanju mladih, a za njima su se osvješćivali i odrasli. Uz pomoć biskupa Dobrile dogradio je crkvu i župni stan, a uz potporu austrijskih državnih vlasti izgradio je i školu, u kojoj je sam poučavao dok joj nije bio dodijeljen učitelj. Međutim, talijanske vlasti poslije 1918. držale su ga nepoćudnim, pa su brzo isposlovale njegovo umirovljenje, nakon čega se vratio u Idriju.

LIT.: L. Jurca, Josip Velikanje: hajdučki pop, Koledar Družbe sv. Mohorja, 1976.

R., Istarska enciklopedija

Posljednja promjena: 1. 2. 2005., IE