Spomen-obilježje žrtvama Vargarole uz pulsku katedralu, (fotografija vlasništvo Glasa Istre, snimio Manuel Angelini), 2012.

Vargarola (Vergarola)

Vargarola (i Vergarola, tal. Vergarolla i Vargarolla), uvala na južnoj obali puljske luke, između poluotoka (nekad otoka) Sv. Petra i uvale Fižela.

Iako je uglavnom bila dio industrijske i vojne zone, do II. svjetskoga rata bila je ljetno okupljalište i kupalište, na kojem su 18.VIII.1946. u 14.10 sati eksplodirale protubrodske podmorske mine, pri čemu je prema službenim podatcima poginulo 65 osoba, mahom žena i djece, a ranjeno je nekoliko desetaka osoba.

To se dogodilo u nedjelju, kada je područje (koje se smatralo okupljalištem puljskih Talijana koji su bili za ostanak Pule u Italiji – političke podjele u gradu u to su doba bile izrazite) bilo puno kupača i izletnika koji su s toga položaja pratili regatu (Coppa Scarioni) puljskoga veslačkoga kluba Pietas Julia, koja je bila nastavak proslave blagdana Velike Gospe.

Mine, izvađene iz mora u puljskom području, bile su deaktivirane i pohranjene na tom mjestu, desetak metara daleko od obale. U to je doba Pula bila pod Anglo-američkom vojnom upravom, pa je ona bila odgovorna za njihovo čuvanje. Međutim, u međunarodnopravnom smislu su bile u vlasništvu Jugoslavenske armije kao njezin ratni plijen pa su savezničke vlasti odugovlačile s njihovom predajom. Iako su bile (ili trebale biti) bez detonatora, mine su na nerazjašnjen način eksplodirale, a eksplozija je bila razorna i užasavajućih posljedica.

Glede uzroka, postojale su dvije teorije: o samoaktiviranju eksploziva i o namjernom činu. Iako su savezničke vojne vlasti provele istragu i ustanovile je da eksplodiralo 15 – 20 njemačkih i talijanskih dubinskih bombi, tri torpedne bojeve glave, četiri TNT naboja za dubinske bombe ili kontaktne morske mine te pet dimnih bombi, nije otkriveno ništa konkretno što bi upućivalo na moguće počinitelje. Izvješće napominje da su sva sredstva bila provjerena 27.VII.1946., kada je zaključeno da su razoružana i bezopasna, te da je stoga do opaljivanja mina moglo doći samo namjerno izazvanom eksplozijom. Pritom su puljski protalijanski politički prvaci osobito teške optužbe upućivali onima koji su nastojali da Pula pripadne Jugoslaviji. U gradu su u to doba manifestacije i fizički obračuni dviju suprotstavljenih strana bili vrlo česti. Sukob se vodio oko konačnog uređenja granica i suvereniteta u Istri nakon II. svjetskog rata, oko toga komu će pripasti Istra i Trst, pa se pretpostavljalo da se takva nesreća u kojoj su stradali isključivo Talijani može odraziti na političke ciljeve.

Prava istina nikada nije otkrivena, a događaj je pospješio odlazak većine puljskih Talijana, koji je kulminirao tijekom 1947.

Poginulima na Vargaroli podignuto je 1997. spomen-obilježje kraj pulske katedrale, a od 2012. taj se prostor službeno zove Park žrtava Vergarole.

Slike


Komentari

    Trenutno nema objavljenih komentara.

Ostavi komentar

* Slanjem komentara prihvaćate Pravila obrade Vaših osobnih podataka (e-mail i IP adresa). cancel reply


Literatura

Darko Dukovski, „Povijesna ekspertiza tragedije na pulskoj Vargaroli (Vergarolla) 18. kolovoza 1946.“, Histria, 1, 2011., 79-112; Gaetano Dato, Vergarolla 18 agosto 1946. Gli enigmi di una strage tra conflitto mondiale e Guerra Fredda, Gorizia 2014.

Slučajna natuknica

Ilirske pokrajine