Karolina

Karolina, zgrada u Puli u kojoj je izgrađeno prvo moderno vodocrpilište, podignuta nad istoimenim izdašnim izvorom vode podno amfiteatra. Izvor je bio uređen već u rim. doba; u spisima iz XIV. i XV. st. naziva se Fons Polae, a u onima iz XVI. st. Fontana i Ninfeo.

Zgrada je manja četverokutna prizemnica, građena 1833., godinu dana nakon posjeta Puli cara Franje I. i njegove žene Karoline Auguste, kojima je bio posvećen natpis na zabatu (FRANCISCUS ET CAROLINA), postavljen ne samo u spomen njihova posjeta već i u znak zahvalnosti za carevu brigu oko zaštite pulskih rim. zdanja. Po toj su posveti (uništenoj zajedno s timpanonom nakon 1947) nazvani u puku i zgrada i izvor. Nakon gradnje modernog arsenala količina vode iz Nimfeja, gradske cisterne iz 1792. kraj katedrale, i privatnih cisterna i studenaca više nije zadovoljavala potrebe u sve napučenijoj Puli. Taj nedostatak nije riješen ni crpilištima izvedenima u arsenalu. Stoga je austrijska mornarica morala izgraditi novi vodovod i koristiti se izvorom na Nimfeju. Prvotno su ugrađene dvije parne crpke i podignuta je prva vodosprema (1198m3 vode) na mjestu sjev. mezzalune mlet. utvrde. Građani su se iz toga sustava opskrbljivali tekućom vodom preko javnih slavina (tzv. fontanelle), podignutih na četirima mjestima. God. 1876. izgrađena je nova vodosprema (1627m3) u dvorištu utvrde. No, kako je izvor bio 2,25m ispod morske razine te mu je voda često bila bočata i onečišćena sastojcima crnih jama okolnih zdanja, fontanelle su zatvorene. Gradske su vlasti i mornarica našli nove izvore, pa je 1897. izgrađen drugi vodovod s vodospremom na Monte Ghiru.

 

LIT.: P. Kandler, Acquedotto di Pola, L’Istria, 1846, 88–89; C. De Franceschi, II Ninfeo e l’acquedotto di Pola romana, AMSI, 1934, 46.

A. Krizmanić