Ivetac, Just

Ivetac, Just, publicist i novinar (Karojba, 8.IV.1924. - Rovinj, 27.X.2013.). Završio je klasičnu gimnaziju u Kopru te novinarsku školu u Zagrebu. Od 1946. radio je kao novinar Glasa Istre, Riječkog lista te kao dopisnik u zagrebačkoj i beogradskoj Borbi.

U Drugom svjetskom ratu sudjelovao je 15 mjeseci kao pripadnik partizanskog pokreta. Bio je zapažen njegov talent za crtanje te je angažiran kao ilustrator i karikaturist za potrebe prvih tiskovina na oslobođenim teritorijima. Svoje sudjelobanje u NOB-u opisao je u knjizi Nepodobni partizan (2001.). Bio je glavnim urednikom Glasa Istre 1950. a od 1970. četrnaest je godina imao stalnu kolumnu u istom listu, pod nazivom Tjedni raport iz Trsta, za koju je dobio nagradu Društva hrvatskih novinara Zlatno pero 1975. Nagrađen je i nagradom Otokar Keršovani 1991. za zapaženi doprinos novinarstvu i višegodišnju novinarsku djelatnost. Po umirovljenju (1984.) pretežno se bavio publicistikom te pisao putopise i crtice iz istarske prošlosti. Zaljubljen u svoj istarski zavičaj, bilježio je zanimljivosti iz istarske povijesti, arheologije, zemljopisa, dijalektalnih govora, itd. Marljivim sakupljanjem spasio je od zaborava istarske toponime, običaje i etnografsko blago, posebno svog kraja, Karojbe i okolice. Objavio je knjige: Istarski toponimi (Pula 1982.), Istarski uskličnici (Pula 1996.), Zanimljiva Istra (Pazin 1998.), Žuti kruh (Pazin 1999.), Manje poznata Istra (Pazin, 2000.), Buran novinarski život (Pazin, 2001.), Korijeni istarskih gradova (Pazin 2002.), Furlanski i karnjelski zrmani (Pazin 2003.), Druga obala: putopis od Monfalconea do Otranta (Pula, 2008.), Karojba: od Sopajca do Šublente ( s Antom Bartolićem, Karojba, 2011.).

 

LIT: D. Šišović, Plovidba prema sretnijim obalama, Franina i Jurina, 40-50.

Ur.