Bukaleta

Bukaleta, vrč ili pehar izrađen od pečene gline (ili od nekog drugog materijala), a u Istri se upotrebljava za serviranje vina, uglavnom u posebnim prilikama. U njoj se priprema i poslužuje istarska supa. Riječ bukaleta izvedena je od grčke riječi bokalion i talijanske boccale.

 

Oblik bukalete se kroz prošlost nije puno mijenjao. Osnovni elementi, poput ručke za držanje i kljuna za lijevanje tekućine su oduvijek postojali, dok se samo tijelo vrča vremenom mijenjalo. Donji dio započinje širenjem u trbušast oblik, nakon kojeg slijedi suženje i nastavlja se u lepezasto prošireni otvor. Tehnologija izrade je u prošlosti zahtijevala izradu na lončarskom kolu. Lončarstvom je danas gotovo izumrlo, pa se današnje bukalete dobijaju tvorničkom izradom. Dekoracija bukalete je vrlo složena. U prošlosti su se njome koristile uglednije obitelji, s boljim životnim standardom, pa su ih i majstori nastojali oslikavati s točno određenom namjenom. Tako najstariji primjerci iz Zadra i Kopra nose na sebi heraldičke znakove i sakralne motive, s bogato ukrašenim geometrijskim i biljnim dekoracijama. Porast standarda u pojedinim krajevima proširio je uporabu bukalete, pa su se one počele prodavati po sajmovima, a sama komercijalizacija je sa sobom donijela i to da su dekoracije postajale sve bogatije. Naručivale su se kod majstora i za posebne prigode, kao što su rođenja djece, vjenčanja, te proslave svake vrste. Posljednji majstor koji je Istru snabdijevao bukaletama izrađenim na lončarskom kolu je Karolj Kiš, rodom iz Vojvodine, 60-ih godina se s obitelji nastanio u Rukavcu kraj Opatije, te tamo otvorio radionicu. Umro je 1990. godine.

LIT: Maja Štrk - Snoj, Bukaleta s dušom, Franina i Jurina, 2003., 94.-97. 

U.