Pelizzer, Pavao

Pelizzer, Pavao,  (Rovinj, 24. studeni, 1600 - Kopar, 23. prosinac, 1691) teolog, franjevac i putopisac. Prvi susret s malom braćom sv. Franje doživio je u rodnom Rovinju gdje su franjevci opservanti imali svoj samostan sv. Andrije na otoku Sera (danas Crveni otok).

Franjevac je postao u 16. godini života u samostanu sv. Ane u Kopru, gdje se i vratio nakon  studija filologije i teologije u Italiji. U tom je samostanu već 1629. godine postao gvardijan, a ubrzo je postao i vrstan propovjednik. Izabran je i za kustosa franjevačke provincije 1638. godine na kapitulu u Hvaru, te iste godine i izvanrednim pohoditeljem (vizitatorom) provincije Bosne Srebrene. Nešto kasnije, 1641. imenovan je gvardijanom Sv. Andrije u rodnom Rovinju gdje je još u nekoliko navrata bio gvardijanom; 1662-1665., 1667., te 1673-1674. godine. Njegove govorničke i diplomatske vještine dolazile su do izražaja kroz njegov rad pa je imao prilike obavljati dužnosti poput generalnog vizitatora raznih talijanskih i drugih europskih franjevačkih provincija. Iza sebe je Pavao Pelizzer ostavio nekoliko djela od koji su tri sveska rukopisi originalnih propovjedi. Sačuvan je i putopis o Bosni Srebrenoj, dok je navodno djelo poput njegova dnevnika Storia dei suoi viaggi izgubljeno. Upitna je i njegova autobiografija Memorie koja se čuvala u koparskom samostanu, a koju su fratri uništili u 19. stoljeću kada su se za nju počeli zanimati razni povjesničari.

LIT: Stanko Škunca, Otac Pavao Pellizer Rovinjanin, Istarska Danica, 2004., 95-100.
U.