Lovor

Lovor (Laurus nobilis), ljekovita, začinska i aromatična biljka. Izrasta u zimzelen grm ili stablo visine do nekoliko metara. U Istri raste na čitavom obalnom pojasu, te posebno u šumama oko Lovrana, koji je po ovoj vrsti dobio ime.

Cijenjen je još od antike kada je smatran svetim drvetom. Njegove su grančice darivane pjesnicima, vojskovođama i drugim slavnim ličnostima, čime im se iskazivalo čast i hvalu. List je njegov najcjenjeniji dio, a koristi se svjež i osušen. Bere se kad je posve razvijen i kožast, jer u suprotnom kroz proces sušenja pocrni i postane neupotrebljiv. Ima dvostruku primjenu, kao začin i kao ljekovito sredstvo. Sadrži eterično ulje, škrob, tanin i gorku supstanciju, dok je njegov plod pun eteričnih ulja, masnog biljnog ulja, škroba i šećera. Lovorov list ima i antiseptično djelovanje te jača apetit, poboljšava probavu i izbacuje nagomilane plinove u crijevima. Dobar je za iskašljavanje, a koristi ga se u liječenju kroničnog bronhitisa, prehlade, gripe i reumatizma.

U istarskoj kuhinji je nezamjenjivi sastojak pri začinjavanju svinjskog pečenja s kupusom, marinade za divljač te u procesu pripremanja domaćih kobasica i pršuta. Na istromletačkom dijalektu se naziva lavarno (ili slavarno u Piranu), dok se na čakavici kaže jagorinka.

LIT.: Claudio Pericin, Bakino smilje 2: Aromatične biljke našeg podneblja, Jurina i Franina, svezak 57, ljeto 1994., 64-65.
U.