Pulski gradski bedemi, Pulske zidine

Iako postoje naznake o postojanju histarske gradine na sjevernoj padini središnjeg pulskog brežuljka (Kaštela) iz brončanodobnog razdoblja, nešto pouzdanije vijesti svjedoče o bedemima u Puli nastalima osnutkom rimske kolonije na sadašnjem mjestu grada, sredinom 1. st. pr. Krista.

U prvo su vrijeme bili skromnijeg izgleda, s četvrtastim kulama na svakih nekoliko desetaka metara. Bedemi iz klasičnog carskog razdoblja (kraj 1. st. pr. Kr. do kraja 2. st. poslije Kr.) su bili puno ljepši, s kulama okruglog oblika, no posve nefunkcionalni jer sam grad u tom razdoblju nije bio posebno ugrožen.

S procesom propadanja Zapadnog Rimskog Carstva koji je započeo u 3. stoljeću, idu i upadi barbarskih plemena preko Dunava koji su sezali sve do Istre. Iz tog je razloga podignut novi sloj zidina. Branitelji su bili u velikoj žurbi tijekom procesa dogradnje, što je vidljivo na potezu od Herkulovih do Dvojnih vrata, gdje su u bedeme ugrađivani različiti materijali, dijelovi stupova i reljefa s ljudskim likovima te ulomci natpisa. U određenoj mjeri su ih činili ostaci nadgrobnih spomenika od kojih neki stari više stotina godina, što ukazuje na činjenicu kako je obrana grada u tom trenutku bila na prvome mjestu.

Prema podacima Pietra Kandlera obrambene zidine rimske Pule imale su promjer od oko 1600 metara, a u grad se ulazilo kroz 12 vrata, od toga 7 na morskoj južnoj i zapadnoj, te 5 na kopnenoj sjevernoj i istočnoj strani. Srednjovjekovni izvori pak spominju 6 ulaza s obalne (Porta San Giovanni, Porta Monastero, Stovagnaga, Berberina, Badia i Santa Giuliana) i 6 s kopnene strane (Porta Fontona, S. Maria Alta, Gemina (S. Caterina), Ercole (S. Stefano), Rata ili Aurata i S. Margherita).

Vijesti iz tridesetih godina 17. stoljeća kada je izgrađena središnja gradska utvrda na Kaštelu, govore nam o postojanju petero vratiju s mora od kojih jedna van uporabe, te svega dvoje s kopnene. To su bila Zlatna vrata (Porta rata ili Aurata), faktički naslonjena na Slavoluk Sergijevaca, te Porta San Giovanni na suprotnoj strani - sam kraj Kandlerove ulice nadomak današnje Gradske knjižnice i čitaonice Pula. Razvojem novih tehnologija ratovanja bedemi postaju suvišni te su početkom 19. stoljeća gotovo u potpunosti srušeni.

Ponajviše zahvaljujući talijanskim arheolozima konzervatorima, njihovi su ostaci na potezu od Slavoluka Sergijevaca do Dvojnih vrata tridesetih godina 20. stoljeća očišćeni od naslaga zemlje te rekonstruirani i konzervirani, a u tom obliku stoje i danas tamo.  

LIT.: R. Matijašić, K. Buršić Matijašić, Antička Pula s okolicom, Pula 1996., 53.-59.  
U.