Istra, poluotok

Istra, najveći poluotok ist. obale Jadrana; obuhvaća 3556km2, od čega 3132km2 u Republici Hrvatskoj, 386km2 u Republici Sloveniji, a 38km2 u Republici Italiji. Najveći dio hrv. dijela poluotoka zauzima Istarska županija, koja obuhvaća 2813km2 s 206 344st. (2001), a manji dio Primorsko-goranska županija na 319km2 s 37 782st. (2001); u slov. dijelu Istre živi 75785st. (2001), a u tal. dijelu 18 862 (2001).

Ukupan broj stanovnika u upravnim jedinicama koje se u cjelini nalaze na istar. poluotoku 2001–02. iznosio je 341834. Prosječna je gustoća naseljenosti 96,1 st. po km2; u Istarskoj županiji 73,4 (stanovništvo). Zemljopisna kopnena granica Istre ide od Miljskog poluotoka i naselja Doline (S. Dorligo della Valle), sjevernim rubom Ćićarije do Klane, Kastva i uvale Preluke kraj Voloskog (40km zračne udaljenosti). Obalna je crta vrlo razvedena, s nekoliko većih zaljeva (Miljski zaljev, Koparski zaljev, Piranski zaljev, Luka Mirna, Limska draga, Puljski zaljev, Medulinski zaljev, Raški zaljev, Plominski zaljev), u koje se ulijevaju najvažniji vodotoci (Glinščica, Rižana, Dragonja, Mirna, Raša). Zapadna je obala nisko položena i razvedena, s otocima i otočnim skupinama (porečko-vrsarska skupina, rovinjska skupina, Brijunsko otočje, medulinska skupina). Istočna je obala strma i slabije razvedena, bez većih naselja (osim u sjeveroist. dijelu). Od niske vapnenačke zaravni zap. i juž. dijela poluotoka (Crvena Istra) uzdiže se područje flišnoga pobrđa bogatog vodom (Siva Istra) te dalje prema sjeveroistoku brdsko planinsko područje Ćićarije (Bijela Istra) (geomorfologija). Hidrografija i hidrogeologija uvjetovane su geološkom građom (geologija), mnogobrojnim tektonskim pokretima i rasjedanjima. Nekoliko važnijih rijeka od izvora do ušća teku površinom, dok dio vodotoka ponire. Pedosfera se sastoji pretežno od tankog pokrivača rahlog tla, manje ili više prošarana skeletom. Spora i dugotrajna pedogeneza uvjetovala je heterogenost tipova tala (polovinu površine čine crvenica i smeđe tlo na vapnencu i dolomitu). U obalnom pojasu klima je umjereno sredozemna, a u srednjoj i sjev. Istri prelazi u umjerenu kontinentalnu. Bogatstvo i raznolikost biljnoga pokrova odraz su zemljopisnog smještaja i položaja, reljefa, tla i klime. Zastupljen je biljni svijet (vegetacija) dinarskog, alpskog i sredozemnog područja, s vazdazelenim šumama hrasta crnike i makije, te listopadnim šumama hrasta medunca, graba i bukve. Kopnena fauna pripada mediteranskoj podoblasti, prijelaznom području između paleoarktičke (europske, mediteranske) oblasti i paleotropske podoblasti (etiopske, afričke). Mnogobrojne su životinjske vrste sisavaca, ptica, gmazova, vodozemaca i kukaca, od kojih su neke zbog rijetkosti i ugroženosti zaštićene. Fauna kopnenih voda siromašnija je i ugroženija zbog malog broja vodotoka i ljudskih zahvata u okolišu. Morska flora i fauna uz istar. obalu imaju zajednička jadranska obilježja (pelagičke ribe, glavonošci, kornjače i sisavci). Veća naselja smještena su duž zap. obale, sa samo nekoliko iznimaka u ist., sjeveroist. i sr. Istri. Najveći su gradovi Pula i Kopar, a slijede Poreč, Piran, Izola, Rovinj, Milje, Umag, Opatija, Labin, Pazin, Kastav, Buzet, Vodnjan, Buje i Novigrad. U njima je koncentrirana većina stanovništva te gospodarskih i upravnih funkcija. Gradići u unutrašnjosti nastali su kao srednjovj. naselja na vrhovima brežuljaka ili drugim sličnim položajima (Žminj, Bale, Gračišće, Pićan, Draguć, Hum, Roč, Kaštelir, Motovun, Grožnjan, Brtonigla, Oprtalj, Korte, Šmarje, Kubed, Sočerga i dr.). Oblici seoskih naselja raznoliki su i ovise o pov. i zemlj. okolnostima. U dolinama rijeka nema većih naselja. Područje Ćićarije i Učke vrlo je slabo naseljeno. Promet se uglavnom odvija gustom cestovnom mrežom (ceste). Donedavno glavna cesta Trst–Kopar–Buje–Pula–Labin–Rijeka (dio Jadranske magistrale) nadomješta se suvremenom brzom cestom (Istarski ipsilon) Buje–Kanfanar–Pula i Kanfanar–Pazin–Tunel »Učka«, kojom se odvija glavnina putničkog i teretnog cestovnog prometa. U slov. Istri autocesta Ljubljana–Kopar produžit će se do hrv. granice. Željezničku mrežu (željeznice) čine pruga Pula–Divača, s odvojkom Lupoglav–Štalije, i pruga Divača–Hrpelje –Kozina–Kopar. Pruge Istarske županije nemaju izravnu vezu s Rijekom i ostalom hrv. mrežom pa je teretni putnički promet skroman. Putnički promet odvija se u Puli i Rovinju, u manjoj mjeri u Poreču i Umagu, te u svim turističkim lukama, a pomorski promet odvija se u glavnim teretnim lukama Puli, Bršici i Kopru. Osnova zračnog prometa jesu zračne luke u Puli, Portorožu i Vrsaru te šport. luke u Medulinu, Umagu i dr. Istarsko gospodarstvo se temelji na turizmu i ugostiteljstvu, industriji (posebno brodogradnji, prerađivačkoj industriji, proizvodnji građevnog materijala, duhanskih proizvoda i dr.), trgovini i poljoprivredi. Istarska je županija poslije Zagreba gospodarski najaktivniji dio Hrvatske. Na suvremeni razvoj Istre i njezinu povijest uvelike je utjecao kompleks geopolitičkih obilježja, koji se temelji na blizini jadranskog i istočnoalpskog prometnog pravca te dodiru rom., germ. i slav. etničko-kult. kruga do kojeg dolazi na širem području Istre.

R. Matijašić

http://www.histrica.com