Rumici, Guido

Rumici, Guido, talijanski novinar, pisac, povjesničar, akademik (Gorizia, 27. IX. 1959). Na tršćanskom je Sveučilištu diplomirao ekonomiju i trgovinu no već u mladim danima posvećuje se historiografskom i dokumentarističkom radu s naglaskom na Julijsku krajinu, Dalmaciju i istočnu granicu Italije.

Novinarsku nagradu Carbonetti dobio je 1998. u Veneciji za esej L'Istria cinquant'anni dopo il grande esodo. Godine 2001. izdao je knjigu Fratelli d'Istria. 1945-2000 Italiani divisi koja opisuje povijest i prilike onih Talijana koji su napustili ili ostali u Istri nakon Drugog svj. rata. Iste je godine dobio nagradu Tanzella za rad La Scuola Italiana in Istria 1945-1999, podroban esej o previranjima talijanskih škola u drugoj polovici protekloga stoljeća. Godine 2002. objavljuje Infoibati. I nomi, i luoghi, i testimoni, i documenti kojom pojašnjava užas fojbi temeljeći svoje tvrdnje na engleskoj, jugoslavenskoj i talijanskoj dokumentaciji. Potonji je rad nagrađen nagradom Tanzella 2007. Godine 2003. izašla je knjiga o istarsko-dalmatinskom egzodusu pod naslovom L'esodo dei giuliano-dalmati, a dvije godine kasnije objavljuje Un paese nella bufera: Pedena 1943-1948 koja osvjetljava teške povijesne prilike i previranja koja je doživio Pićan za vrijeme njemačke okupacije te po neposrednom završetku rata. Storie di deportazione iz 2006. sažima svjedočenja onih koji su preživjeli jugoslavenske zatvore. Objavio je monografiju posvećenu Poreču, Parenzo nei ricordi (2010). Bio je predavačem na raznovrsnim skupovima na temu povijesti i gospodarstva istočnoga Jadrana te objavio nekolicinu stručnih članaka i radova iz istoga predmeta. Predaje Pravo na Sveučilištu u Genovi te je aktivan predavač na pojedinim skupovima u ime tršćanskog Sveučilišta, prema mandatu talijanskog Ministarstva vanjskih poslova. U više je navrata surađivao s talijanskom nacionalnom televizijom RAI te s TV i Radio Koper. Dana 2. lipnja 2012. nominiran je vitezom Talijanske Republike.

LIT.: Glas Istre; G. Rumici, Infoibati. I nomi, i luoghi, i testimoni, i documenti. Mursia, Milano 2002.

U.

http://it.wikipedia.org/wiki/Guido_Rumici