Palača Banke Italije u Puli (FINA)

Krajem 1937. godine prema projektu talijanskog arhitekta Vicenza Munarija započela je izgradnja impozantne građevine u samom središtu grada Pule koja je u tadašnje vrijeme nosila ime Palazzo della Banca d'Italia. Godine 1962. zgrada je postala središtem Službe društvenoga knjigovodstva (SDK), 1993. je prerasla u Zavod za platni promet (ZAP), a od 2002. palača ugošćuje Financijsku agenciju (FINA), vodeću hrvatsku državnu ustanovu na financijskom tržištu.

Pristup projektu banke prati izazov stvaranja dogmatske strukture koja naglašava važnost same institucije i njenu nedodirljivost. Gradnja objekta dovršena je 1940. godine. Strogoća strukture izvedena je perfektno u svim segmentima, u vanjskom izgledu i komunikaciji s gradom, ali i u samom interijeru. Zgrada je visoka 24 metra te je u potpunosti prekrivena istarskim kamenom. Atrij i vestibil obloženi su mramorom. Veliki prozori u prizemlju zaštićeni su umjetnički oblikovanim rešetkama od kovanog željeza. Svojim izdignutim ulazom baca sjenu i stvara vertikalnu dominantu u širem gradskom prostoru integrirajući centralni balkon iznad ulaza kao nezaobilazni detalj svih javnih zgrada totalitarnih režima. Ulazni hodnik, smješten u centralnoj osi, spaja pet prostornih scena, od kojih je svaka sljedeća šira i viša, kulminirajući u najvećoj centralnoj auli obasjanoj zenitalnom svjetlošću. Cijela kompozicija sugerira stabilnost i formalno jedinstvo. Rangiranje prostora učinjeno je na vrlo racionalan način, a autoritet pristupa je odvažan i naglašen. Arhitekt Vicenzo Munari prodire u najdublju psihologiju prostora stvarajući pomoću brutalnog vanjskog izgleda, tamnih i svijetlih ambijenata, sužavanjem i širenjem te simetričnom kompozicijom apsolutni prostorni autoritet koji nadilazi doba fašizma i postaje svevremenski. Građevina se smatra vrhuncem talijanskog monumentalizma i prodora fašizma u pulski, ali i hrvatski prostor koja je sa sobom donijela novo estetsko i prostorno uobličenje koje danas možemo razmatrati u drugom svjetlu.

 

LIT.: A. Rubbi, Arhitektonske vrednote prostornog uobličenja grada Pule od antike do danas, Habitat, Rovinj 1988., 109; A. Rubbi, Moderna arhitektura u Istri, DAI-SAI, Rovinj 1995., 16; E. Jurcan, E. Strenja, Talijanska moderna arhitektura u Puli (1930-1940), DAI-SAI, Rovinj 2006., 14.

M. Maurović, U.

 

*natuknica je nastala u sklopu natječaja „Studenti kreiraju Istrapediju“