Fašizam, politički sustav i doktrina koji počivaju na totalitarizmu, korporativizmu, nacionalizmu i imperijalizmu, odrednicama tzv. službene politike od dolaska Benita Mussolinija na vlast 1922.

U Istri se javlja 1919. kao pokret marginalne političke grupacije, pokret elite s protustranačkim organizacijskim i idejnim ustrojstvom. Te je godine djelovanje fašističkih squadri (odreda) i njima bliskih nacionalista, imalo sporadičan i promidžbeni dnevnopolit. značaj. Tek kada je Gabriele D’Annunzio okupirao Rijeku, ujesen 1919. pokret dobiva prvi pravi organizacijski i politički obrazac. Povratkom iredentista i dolaskom talijanskih nacionalista iz starih pokrajina, iz Italije, stvoreni su uvjeti za osnutak fašističkih organizacija.

Pokret u Istri nastaje u složenim uvjetima oživljavanja političkoga života nakon I. svjetskog rata, a nije bio izravnom posljedicom rata. Proizišao je iz ratom nastale socijalno-gospodarske, političke i duhovne krize, moralnoga rastrojstva i političke dezorijentacije srednjih slojeva talijanskog i talijaniziranoga hrvatskog i slovenskog građanstva, krize nastale naglom promjenom socijalno-političkih prilika u vrijeme smjene državne vlasti, odnosno u uvjetima međuvlađa i snažnih nacionalnih suprotnosti, te se pojavio kao jedno od mogućih rješenja kriznoga stanja. Predstavljao je mješavinu revolucionarnog sindikalizma, socijalizma, anarhizma, nacionalnih i socijalnih opcija te sna o veličini i snazi talijanske nacije. Javljao se sporadičnim terorističkim napadima na pojedince, vođenim prije svega trenutnim dnevnopolitičkim probitcima, bez ikakvih jasnih (i dugoročnijih) programskih smjernica, a radikalizam i usmjerenost djelovanja ovisili su o prevlasti jedne ili više političkih doktrina unutar tako heterogenoga pokreta.

U Istri je fašizam od samoga početka naišao na nešto složeniju političku stvarnost iz koje je crpio svoj zamah. Dok je u Italiji u svom prvotnom obliku negirao tri glavne političke komponente, tj. liberalnu demokraciju, socijalizam i tzv. nittizam (politika Francesca Saveria Nittija), dotle je u Istri još nosio i snažnu komponentu protuslavenske ksenofobije. Temeljna zamisao oko koje se okupljalo njegovo heterogeno članstvo bila je ideja talijanske države i nacije. Čvršće organizacijske i idejne obrise fašizam je u Istri stekao tek nakon posjeta najvažnijih predstavnika talijanskog fašizma B. Mussolinija i Umberta Paselle 1920. Njegovu zamahu u Istri, usmjerenosti njegova djelovanja i specifičnosti značaja pridonijeli su događaji oko potpisivanja Rapalskog ugovora, koji je donekle zadovoljio desne ekstremiste, učvrstivši im politički status u javnosti. Već se tada nazire njegov »agrarni« značaj, posebnih i suprotstavljenih interesa. Mussolini je u to vrijeme podupirao njegov uspon u pokrajini Julijske Venecije.

U Istri se fašizam vodio vizijom fašističke revolucije i socijalne pravde u najširem značenju. Zbog nediscipline čelnika i članova taj specifični isječak provincijskog fašizma već postupno oblikovana »agrarnoga« tipa postao je u prijelomnom trenutku razvoja pokreta neprimjeren Mussolinijevoj struji (pristaše preoblikovanja pokreta u stranku i težnja središnjice da se riješi radikalnoga revolucionarnog sindikalizma). Pobjedom na parlamentarnim (1921.) i općinskim izborima (1922.), fašisti su u Istri stvorili temeljne političke uvjete za fašizaciju njezina društva i prije nego što su preuzeli vlast u listopadu 1922. U međuvremenu je u studenome 1921. pokret institucionaliziran u Nacionalnu fašističku stranku (Partito Nazionale Fascista, PNF).

Nakon dolaska na vlast provodili su sustavnu fašizaciju uprave u Istri i administracije. Već od 1923. osnivaju se u Istri fašističke organizacije: Fascio Italiano di Combattimento, Balilla, Dopolavoro, Figli della Lupa, Avanguardia (avanguardisti), La Gioventù Italiana dell Littorio i dr. Istodobno se počinje razvijati antifašistički pokret (antifašizam). Fašizam je ubrzo uklonio svoje političke protivnike, nasilno ili politički. Do izbora 1924. fašizacija je u talijanskim građanskim političkim strankama bila gotovo potpuna, a fašističke su političke pozicije ojačale ukidanjem višestranačja 1926. i izgradnjom sustava represije do 1929. To je razdoblje kada su postavljeni temelji korporativne fašističke države. Potom je 1930-ih fašizam ušao u razdoblje »masovnog pristanka«, odnosno potpune fašizacije društva, kulture i gospodarstva. Tada je u Istri svojim improvizacijama postupno uništio gospodarstvo, koje je sredinom 1930-ih bilo na rubu sloma.

Na početku II. svjetskog rata i ulaskom Italije u II. svjetski rat, u Istri se fašistički pokret počinje preustrojavati. O stanju u kojem se tu našao svjedoči i nova krilatica što ju je Mussolini poslao istarskim fašistima: durare (izdržati). Nakon kapitulacije Italije u Puli se već 13.IX.1943. najavljuje osnutak novoga Fascia di Combattimento, a mjesec dana poslije toga već je postojala fašistička stranka s promijenjenim nazivom – Partito Fascista Repubblicano – usklađenim s imenom novoosnovane Talijanske Socijalne Republike (Repubblica di Salò) B. Mussolinija. No, ni predstavnici te države niti fašisti nisu više vodili glavnu riječ u istarskoj pokrajini (Jadransko primorje), a Republika, kojoj je status bio određen funkcijom u službi Trećega Reicha, doživljava njegovu sudbinu – konačni slom u svibnju 1945.