Lovec, Vladimir, skladatelj, glazbeni kritičar i pedagog, publicist, kulturni djelatnik (Maribor, 6.IV.1922. - Ljubljana, 25.VIII.1992.).

Otac Josip bio je upravitelj ili član uprava više slovenskih bolnica, majka Marija, rođ. Grebl, domaćica. Zbog očevog posla obitelj se često selila, pa je Vladimir krenuo u osnovnu školu 1928. u Slovenj Gradecu, sljedeće školske godine nastavio u Mariboru, a 1930. u Ljubljani, gdje je pohađao realnu gimnaziju. Tijekom Drugog svjetskog rata bio je, krajem lipnja 1942., uhićen te interniran 14 mjeseci u Italiji, pa je maturirao u ožujku 1943. u logoru Monigo kraj Trevisa.

Glazbom se počeo baviti samouk, a nakon što je svoje prve glazbene uratke pokazao skladatelju Pavlu Šivicu i dirigentu Samu Hubadu, potonji ga je počeo podučavati glazbenom stvaralaštvu te ga je preporučio Lucijanu Mariji Škerjancu s ljubljanske Glazbene akademije. Ovaj ga je uputio na kratko glazbeno doškolovanje kod Blaža Arniča te je 1946. završio srednji stupanj odsjeka za kompoziciju na Akademiji. Istovremeno je bio upisan i na studij povijesti i zemljopisa, ali se opredijelio za glazbeno školovanje te je na Akademiji upisao studij kompozicije (kod Škerjanca) i dirigiranja (kod Danila Švare). Kompoziciju je diplomirao 1950., sljedeće godine i dirigiranje, a kasnije je, 1956., položio i stručni ispit za srednjoškolskog profesora iz teorije glazbe (harmonija i kontrapunkt).

Tijekom studija u Ljubljani pjevao je u zboru Opere, u kojoj je bio i korepetitor i pomoćni arhivar, a vodio je i scensku glazbu u Drami Slovenskog narodnog kazališta. Od početka 1947. do polovice 1948. bio je zaposlen kao glazbeni korektor na Radiju Ljubljani, a u prvim mjesecima 1949. taj je posao obavljao u ljubljanskoj tvrtki Jugoreklam. U to je vrijeme već pisao i glazbene kritike te vodio više pjevačkih zborova.

Godine 1947. vjenčao se sa Zdenkom Bartol s kojom je imao dvije kćeri, Vlastu i Zvezdanu.

Nakon studija, u travnju 1951. seli se s obitelji u Kopar, gdje je bio jedan od prvih urednika glazbenog programa na Radiju jugoslavenske zone Trsta (kasnije Radio Koper-Capodistria). Krajem iste godine odlazi na odsluženje vojnog roka, a po povratku se 1.XII.1952. zaposlio kao učitelj u koparskoj Glazbenoj školi (Glasbena šola Koper). Ubrzo je, već u ožujku 1953., nakon umirovljenja Srečka Kumara, imenovan za njezinog ravnatelja te ju je vodio 13 godina. U školi je nastavio raditi do umirovljenja 1982., a predavao je klavir, teorijske predmete i glazbenu povijest. Vodio je koparski muški pjevački zbor Delavsko prosvetno društvo Svoboda i školski orkestar. Djelovao je i kao publicist i glazbeni kritičar, javljao se u tiskovinama Ljudska pravica, Tedenska tribuna, Slovenski Jadran (spojen 1963. s Primorskim novicama) i Obala, a bio je i honorani suradnik Radija Koper-Capodistria.

Pisao je izvorne skladbe te preradbe i instrumentacije za mlade izvođače. U neoklasicističkom slogu s tragovima neobaroka i novoromantike skladao je solo pjesme Trije samospevi, za bas i glasovir (1961.) i dr.; solističke i komorne skladbe Tri groteske za glasovir (1958.), Sonata za flautu i čembalo (1970.), Trio 76, za violinu, violončelo i glasovir (1978.) i dr. te orkestralna djela: Klasična simfonija (1953.), Koncert za glasovir i orkestar (1959.), Dramatična uvertura (1972.) i Koparska simfonija (1977.). Njegov opus obuhvaća 35 solo pjesama za glas i klavir, tri aranžirane za glas i orkestar, oko 40 klavirskih skladbi, oko 30 skladbi za komorne sastave, dvije koncertantne skladbe, dvije simfonije te druga orkestralna djela, scensku i baletnu glazbu. K tome napisao je više od stotinu aranžmana, orkestracija i klavirskih pratnji za potrebe omladinskih komornih, orkestralnih ili vokalno-instrumentalnih sastava glazbenih škola na Obali (u Kopru, Izoli i Piranu).

Dobitnik je više priznanja: jugoslavenskih ordena zasluga za narod sa srebrnom zvijezdom (1968.) i Republike s brončanim vijencem (1976.), koparske gradske nagrade „15. maj“ i nagrade za kulturno i umjetničko stvaranje Obalne zajednice za kulturu (1976.), a bio je i počasni član koparskog Društva prijatelja glazbe, u čijem je osnivanju sudjelovao.

Njegovo ime nosi simfonijski orkestar koparske glazbene škole i umjetničke gimnazije.

Stota obljetnica njegova rođenja obilježena je 2022. u Kopru nizom koncerata, izložbi i glazbenim simpozijem, tiskanjem njegovih klavirskih notnih zapisa, objavom monografije s CD-om devet njegovih skladbi u izvedbi simfonijskog orkestra Radiotelevizije Slovenije te digitalizacijom njegovih izvornih skladbi.

Slike