Kumar, Srečko, glazbenik, klavirist, zborovođa, glazbeni pedagog, urednik glazbene literature (Kojsko, Goriška Brda, 9.IV.1888. – Kopar, 9.II.1954.).

Otac Franc mu je bio postolar, majka Jožefa, rođ. Lenardič, krojačica. Majka je s kćerkom otišla služiti u Egipat, a Srečko je ostao živjeti s ocem u teškim uvjetima. S devet godina ostao je bez oca pa se o njemu brinula sestra Pavla (Pavlina) koja se vratila iz inozemstva i radila kao učiteljica. Nakon pučke škole, koju je završio u Grgaru, upisao je u gimnaziju u Gorici. Školovanje mu nije išlo, vjerojatno i zbog oskudice u kojoj je živio, pa je pošao za šegrta u jednu goričku papirnicu, ali trgovina nije bila za nj. Sestra ga je potom poslala u pripravnu školu za učitelje u Podgori, a potom je 1910. maturirao je na Učiteljištu u Kopru.

S glazbom se susretao već u djetinjstvu odlazeći s ocem na probe seoske limene glazbe. Prve poduke iz klavira dobio je od sestre, a glazbene poticaje i od dirigenta Josipa (Josefa) Michla koji je prije Prvog svjetskog rata bio zborovođa goričke glazbene škole. Kumar je počeo dirigirati sa 17 godina vodeći zbor u rodnom selu, potom i školski zbor s polaznicima Učiteljišta. Nakon mature zaposlio se kao učitelj u Zapotoku, ali je ubrzo otišao u Trst, gdje je vježbao klavir te se uspio upisati na Konzervatorij Giuseppe Tartini. Učio je kod profesora Antonija Illersberga, a istodobno nastavio dirigentsku aktivnost, u tršćanskom predgrađu vodio je zbor u Rojanu, potom i u Sv. Jakobu. Nakon diplome 1913. odlazi u Leipzig gdje se pijanistički usavršava kod klavirista i skladatelja Josepha Prembauera. U Leipzigu se oženio Zorom Lavrenčič iz Rojana. Sljedeće godine vraća se u Trst gdje je dobio posao u školi Glazbene matice, ali je 1915. unovačen. Zbog krhkoga zdravlja tijekom Prvog svjetskog rata radi u uredu austrougarske vojne cenzure u Těšínu u Šleskoj gdje je pokrenuo pjevački zbor.

Nakon rata 1919. vraća se u Primorsku (Primorje) i odmah pokreće glazbenu školu u Škednju (koja je po njegovom odlasku 1924. priključena tršćanskoj Glazbenoj matici). Najveći glazbeno-voditeljski uspjeh bilo mu je osnivanje pjevačkog zbora Saveza jugoslavenskih učiteljskih društava u Italiji, čiji je bio umjetnički ravnatelj. U zboru su bili učitelji iz svih slovenskih krajeva pod Italijom, a uspješno su nastupali ne samo u Primorskoj nego i šire, pa su koncerte imali i u Bologni i Rimu. Jačanjem fašističke opresije nad Slavenima, Kumar 1924. odlazi u Ljubljanu gdje je vodio zbor Glazbene matice, ali je nastavio i voditi spomenuti učiteljski zbor, koji je zadnji nastup imao 1926., a sljedeće godine fašistički ga je režim zabranio. Potom je s Emilom Adamičem u Ljubljani osnovao novi učiteljski zbor, u kojemu je također bilo mnogo primorskih učitelja, a vodio ga je neprekidno do 1934. nastupajući širom tadašnje Jugoslavije.

U međuvremenu je 1926. imenovan profesorom na Glazbenoj akademiji u Zagrebu, gdje je bio među utemeljiteljima glazbene škole Vatroslav Lisinski, koju je neko vrijeme vodio. Vodio je u Zagrebu i zbor Kolo.

Zapažen je kao urednik pjevačkih zbirki. Najvažnija je ona skladbi za miješane i muške zborove Prvi plameni, izdana u Trstu 1923. Iste godine uredio je i zbirku dječjih zborskih pjesama (Otroške pesmi) koja je 1924. izašla u dopunjenom izdanju. U Zagrebu je 1933.-35. uređivao je i izdavao Grlicu, revijalnu zbirku omladinske muzike. Uređivao je i časopis Jugoslavenski muzičar.

Od 1936. živio je u Beogradu gdje je poučavao glazbu u gimnaziji i na vojnoj akademiji, a vodio je i srpski učiteljski pjevački zbor Josif Marinković. Nakon oslobođenja Beograda u Drugom svjetskom ratu preuzeo je vođenje pjevačkog zbora Korpusa narodne obrane, a bio je i zborovođa Radio Beograda.

U rujnu 1945. vraća se u Primorsku. U Kojskom je osnovao djevojački zbor, a u Gorici s Ivanom Siličem glazbenu školu, kojoj je bio ravnateljem. Glazbenu je školu pokrenuo i u Portorožu 1948., koja je ubrzo preseljena u Kopar, gdje joj je bio ravnateljem do umirovljenja.

Pokopan je u rodnom selu gdje mu je podignut spomenik, rad akademskog kipara Borisa Kalina. U Kojskom njegovo ime nosi muški pjevački zbor, a u Kopru jedna ulica.