Glavina, Ivan Nepomuk

Glavina, Ivan (Janez) Nepomuk, biskup (Boršt kraj Trsta, 13. IV. 1828 - Trst, 10. XI. 1899). Završio je studij teologije i stekao doktorat na Bečkom sveučilištu kao pitomac zavoda Augustineuma. U Trstu je bio župnik 1852-78. i predavač pastoralne teologije i crkv. prava. Istodobno je bio biskupijski konzistorijalni savjetnik, prosinodalni ispitivač, prisjednik crkvenoga suda i začasni kanonik katedralnoga kaptola (od 1868).

Car Franjo Josip imenovao ga je porečkim i puljskim biskupom 1878., a papa Lav XIII. to je imenovanje potvrdio. Posvećen je u Gorici, gdje mu je među suposvetiteljima bio J. Dobrila, kojega je naslijedio na toj biskupskoj stolici do 1882., potom i na tršćanskoj i koparskoj stolici 1882-96. U Poreču je 1879. pokrenuo tiskanje mjesečnika Parentino-polense, koji je prestao izlaziti nakon njegova premještaja u Trst 1882., a u Trstu je ponovno pokrenuo biskupijsko glasilo Folium dioecesanum (prestalo izlaziti 1875). Pastirska je pisma tiskao na hrv. i tal. jeziku. Kao porečki i puljski biskup u Kopru je 1880. unajmio zgradu i preuredio je u konvikt za konak osoblja i desetak sjemeništaraca koji su ondje polazili tada jedinu tal. gimnaziju u Istri, što je izazvalo negodovanje hrv. svećenika, narodnjaka i tiska. Nakon premještaja u Trst ondje je 1883. otvorio malo sjemenište za hrv. i slov. đake koji su polazili njem. gimnaziju, što je potaknulo još žešću reakciju, osudu i napade tal. liberalnih krugova i iredentističkoga tiska: slijedili su prosvjedi, tjelesni napadi, podmetanje rudimentarne bombe 1891. u dvorište njegove rezidencije u Trstu. Obnovio je katedralu i biskupski dvor u Kopru te katedralu u Trstu. Utemeljio je karitativnu ustanovu sv. Vinka Paulskoga. Za liječenja u Karlovym Varyma u Češkoj pozivao je preko tiska tamošnje mladiće na školovanje u tršćansko sjemenište i goričku bogosloviju, pod uvjetom da se kao svećenici inkardiniraju u njegovim biskupijama. Odaziv je bio plodan, te su češki svećenici idućih četrdesetak godina djelovali u Istri (posljednje među njima potjerale su tal. vlasti). Zbog sve jačih neprijateljstava koja su mu iskazivale liberalne vlasti i protalijanske iredentističke polit. stranke te zbog narušena zdravlja zamolio je 1895. papu razrješenje uprave biskupijama. Povukao se u mirovinu 1896., a papa ga je imenovao naslovnim biskupom Peluzije.

LIT.: M. Novach, Notizie storiche sui seminari di Capodistria, Trieste e Parenzo, Capodistria 1927; B. Milanović, Hrvatski narodni preporod u Istri, Pazin 1973; R. Ritzler i P. Sefrin, Hierarchia catholica medii et recentioris aevi, 8 (1846-1903), Patavii 1978; P. Zovatto, Ricerche storico-religiose su Trieste, Trieste 1984; isti (urednik), Istria religiosa, Trieste 1989.
I. Grah, Istarska encioklopedija